Nova Istra

119 Milan SOKLIĆ NOVI PRIJEVOD nogu preko noge, otire čelo, čisti nos, skuplja se kao grabežljiva životinja pred skok, osluškuje, čeka, otvara usta kao da će zagristi, zatvara ih opet, čeka... Beskrajno nježan, beskrajno tužan smiješak podrhtava mu na licu. Kratkovječ- na, otmjena, plahovita radost otapa svu strogost toga duhom i ogorčenjem ispunje- na lica. Nervozne mu ruke prebiru po radovima koje je donio. Onda počinje, čvr- sto, dojmljivo, energično, uvjerljivo, zbog vlastitoga uvjerenja uvjerljivo. (...) Njegov unutarnji žar djeluje onako kako iskra zatutnjale lokomotive u ljetnoj suši djeluje na okolnu preriju: sve plamti dok on govori.“ Puna dva i pol sata taj je čovjek čitanjem držao u šahu stotine ljudi koji bi ga došli slušati, da bi ga na kraju ispratili ovacijama. Za takav se uspjeh zacijelo moralo ras- polagati nemalim scenskim znanjem i izražajnim sredstvima, vladati varijacijama tona i tempa, no ipak se čini da je na publiku, kako primjećuje i Karin Michaelis, najviše utjecala Krausovo potpuno poistovjećivanje s tekstom koji čita, vlastito uvje- renje čiju je autentičnost publika u svakom trenutku mogla osjetiti. Isto primjećuje i komentator lista Tagebote aus Mähren und Schlesien nakon sati- ričareva nastupa u Brnu 1910.:„Kad Karl Kraus čita svoju srditu optužbu, tu djelu- je snaga iskrenoga uvjerenja. Stisnuta desna šaka koja počiva na stolu u kričavome svjetlu lampe podrhtava od unutarnjega nemira. Ponesen je snagom svojih riječi, rit­ mom svojih rečenica, vrtoglavim tempom svojih misli.“ Kraus „izaziva vrenje, razje- da, razara; vjerujem da ako oštro pogleda čašu vode, ona se rastače na vodik i kisik. Sigurno u sebi ima električne struje. Inteligencija mu sadrži sumpornu kiselinu koja ostavlja žarke opekline u javnome mišljenju.“ Ovdje se uz iskrenost otkriva još jedna značajka Krausovih nastupa. Mnogi su ko- mentatori osupnuti silinom negativna naboja njegove satire, isključivošću moralizma. Iz njega zrači mržnja i naivno zvuče biografi koji nakupljenu destruktivnu energiju pokušavaju opravdati navodnom dobrohotnošću. 2 Krausovu nepomirljivost točnije opisuje pjesnik Georg Trakl, koji je u Innsbrucku 1911. slušao njegovo predavanje i propratio ga sljedećim stihovima: Karl Kraus: bijeli prvosvećenik istine Kristalni glas, u kojem prebiva ledeni dah Božji Gnjevni čarobnjak Pod crnim mu ogrtačem plavičast oklop ratnički zvecka. 3 2 Destruktivnošću Krausova jezika osobito se bavi Wilma Abeles Iggers u djelu Karl Kraus: A Viennese Critic of the Twentieth Century , Haag, 1967. 3 Stihovi Georga Trakla preuzeti su iz knjige Paula Schicka Karl Kraus in Selbstzeugnissen und Bilddokumenten , Reinbek bei Hamburg, 1965.