Nova Istra

108 23. ŠOLJANOVI DANI Božidar PETRAČ se predstavlja kao zanimljiv pisac, koji ima što da kaže, koji to govori na originalan način, suvremenim vokabularom, suptilnom intelektualističkom dikcijom, s puno kulture, s osjećajem za detalj, riječ, efekt, sliku. (...) Pjesme kao što su Otok , Stanov- nik , Kao kad smo , zanimljiv ciklus Strani jezici , i mnogi razbacani stihovi pokazuju nam mogućnost ovoga pisca. Vjerujemo, da će ih on ostvariti, ako bude više uho- dio more, a manje mudrovao.“ 11 Treba li reći što nam danas znače Zidićeve Sabra- ne pjesme ili samo zbirka Strijela od stakla za koju je svojedobno dobio nagradu „Tin Ujević“? Poseban je zapis s naslovom„Bogatstvo tema“ u kojem sažeto progovara o tematskom repertoaru tadašnjega naraštaja u usporedbi s tematskim repertoarom hrvatske međuratne lirike pa tako Mihalić pjeva o aktualnim problemima, društve- nom konformizmu i umjetnosti kao jedinoj mogućoj i spasonosnoj religiji; urbani- zirani i suptilno intelektualistički Slamnig pjeva o deformaciji ljudskih vrijednosti u suvremenom svijetu; Gotovac se bavi, pupčano vezan s filozofijom, egzistencijalnom problematikom; Slavičeka zanima sukob čovjeka i društva; Kaštelan pjeva o nazoč- nosti prošlosti u čovjeku; Pupačić o plemenskom karakteru ljudske zajednice i svezi čovjeka i prirode; Vesna Krmpotić traži manifestacije transcendentalnoga, mističke simbole života; Franičević-Pločar bavi se pitanjem ljudskoga dostojanstva; Vesna Pa- run oduševljena je pjesnikinja ljubavi... Golob patetično dotiče daleki problem rasne diskriminacije; Đuro Šnajder satirički progovara o karijerizmu i poltronstvu; Juriša pjeva o predgrađima s malim ljudima... U zapisu „Strasna poezija ideja“ autor ana- lizira dvije Gotovčeve zbirke, Opasni prostor i Jeku : „Ova je poezija u suštini poezija ideja, ali su te ideje kod Gotovca strasno i duboko doživljene, kao lična, unutarnja, stvarna dilema čovjeka u svijetu. Objavljujući ove zbirke, Gotovac je više nego doka- zao autentičnost svoje poezije. (...) Gotovac se učvrstio i pročistio do jednog od naj- zanimljivijih poetskih izraza naše suvremene literature“. 12 U zapisu „Početnik, pro- fesional, posjetilac“ ocjenjuje, uz zbirke Vuka Krnjevića Pejsaži mrtvih i Pet bijelih stepenica Vlade Kristla, prvu zbirku Danijela Dragojevića Kornjača i drugi predjeli te u njoj nalazi „originalni, osebujni, gotovo fantastičan lični svijet“ koji ga je na neko- liko mjesta, kako Šoljan piše, zaista ozbiljno razveselio. Dakle, jasno upozorava na još jednoga budućega klasika. Za 1961. kao knjigu godine imenuje novu Mihalićevu zbirku Godišnja doba :„Mi- halić je zaista stvorio svoj vlastiti, crni svijet i vlastiti poetski izraz toga svijeta. Svi elementi njegova stvaranja autohtoni su i bitni cjelini. Pjesnik sukoba čovjeka s druš- tvom, pjesnik ljudske veličine u porazu, pjesnik individualističke rezignacije i stvara- lačkog očaja, neumoljivi govornik svijesti o vremenu u kojem živimo, on crpe svoju 11 Isto, str. 112-113. 12 Isto, str. 143-144.