Nova Istra

107 Božidar PETRAČ 23. ŠOLJANOVI DANI htio je već prvim kritičarskim zapisom istaknuti „mjerodavni smjerokaz hrvatske poezije“. Evo kratkoga zaključka toga zapisa: „Dva izvrsna pjesnika ‘novog vala’, koja nastoje da pjesnički odgovore gorućim dilemama našega vremena. Obojica su izrasla na domaćem tlu, stvorili originalni vlastiti izraz, obojica su samoprijegorni pjesnici s porukom i beskompromisni borci za čovjeka – pojedinca.“ 5 Sljedeći se zapis odnosi na Paruničinu zbirku Ti i nikad – to i nije jedini zapis u kojem Šoljan visoko vrjed- nuje poeziju Vesne Parun 6 . U trećoj kritici, uz posmrtnu zbirku Vladimira Kova- čića Jantar na suncu , Šoljan otkriva Mariju Čudinu i njezinu prvu zbirku Nestvarne djevojčice te je pozdravlja kao „svježi prvijenac, koji mnogo obećava“ – ni u tome se Šoljan nije prevario; znana nam je vrsnost Čudinine poezije. Kritički zapis „Novo ime“ započinje riječima: „Nakon duljeg razdoblja pisanja kritika za ovaj list, imam zadovoljstvo svjedočiti rođenju jednog novog pjesnika, koji ne stupa u javnosti samo talentom i obećanjima, nego i ozbiljnim ostvarenjem, jasnom koncepcijom izraza i misli. Iako ovdje ne mogu upotrijebiti drugu riječ no otkriće , ne mogu se ni pohvali- ti da sam prvi, koji ovu poeziju predstavlja čitalačkoj publici: kolega Verus, kritičar ‘Večernjeg lista’ – riječ je o pseudonimu Stanka Juriše – već ju je posebno istaknuo u svojoj rubrici književnih događaja“ 7 , da bi na kraju zaključio:„Najbolji prvijenac koji sam čitao posljednjih nekoliko godina. O ovom ćemo mladom pjesniku još čuti.“ 8 Zanimljivo, Šoljanu ne promiče ni vrsna grafička oprema knjige, a kamoli sadržajna. Riječ je, naime, o samizdatima, privatnim izdanjima, kakva su bila prve zbirke Igora Zidića, Ante Stamaća, Josipa Stošića i još nekih. No, prvijenci Ante Stamaća Rasap , Igora Zidića Uhodeći more i Horvatićeva Groznica , o kojoj Šoljan piše, objavljeni su uz pomoć osnovne škole na Jordanovcu kojih su slogove ručno slagali učenici, kori- čar se privatno tonirao kod Branka Horvata u Studentskom centru, uvez se obavljao ljepilom, uz velik trud iskusnoga grafičara Šlogara i Tomislava Radića, kako to svje- doči Ante Stamać u svojem posljednjem razgovoru s TonkomMaroevićem. 9 Prerano preminuli Dubravko Horvatić zaista je postao klasik hrvatskoga pjesništva 20. sto- ljeća. Sljedeći mladac koga Šoljan predstavlja javnosti jest Igor Zidić sa spomenutom zbirkom Uhodeći more iz 1961., o kojem zaključuje: „Nova zvijezda na obzorju“ 10 . Istina, sama kritika nema one čvrstoće autorova uvjerenja u vrijednost zbirke poput Horvatićeve Groznice , ali u pogledu najave novoga pjesnika navodi: „(...) Zidić nam 5 A. Šoljan, Trogodišnja kronika poezije , nav. dj., str. 14. 6 Usp. B. Petrač,„Šoljan o Vesni Parun“, Nova Istra , god. XXII, sv. 57., Pula, 2017., str. 91-93. 7 Isto, str. 63. 8 Isto, str. 65. 9 Usp.„Ante Stamać,‘Razlog je davna prošlost!’ Razgovarao Tonko Maroević“, Poezija , god. XII, br. 1-2, Zagreb, 2016., str. 27-34. 10 Isto, str. 113.