Nova Istra

103 Antun PAVEŠKOVIĆ 23. ŠOLJANOVI DANI dina zaista kratko – tko je, dakle, bio povijesni Roko? Naravno, nema dvojbe oko odgovora na ovo pitanje. Pogledamo li Brozovu karijeru, a mora se priznati da je bila impresivna, većina njenih ključnih epizoda zaista je kaotična. Nije on došao na čelo jugoslavenske „kompartije“ onako kako piše u hagiografskim priručnicima. Natezao se dugo s Dimitrovim koji ga, očito, nije previše simpatizirao. Staljin ga je odbacio, a ne obratno. Tijekom slavnih ofenziva petljao je i improvizirao bez glave i repa, o čemu govore i njemu naklonjeni auktori, kao Vladimir Velebit. Poslije rata vodio je zemlju iz jedne nebulozne reforme u drugu, okupivši na svom posljednjem spektaklu impresivan broj međunarodnih lica što su na kraju honorirali njegov izlet u Gradi- nu. Njegovo umijeće bilo je umijeće naknadne interpretacije i šutnje. Šutio je o svojoj epizodi u Španjolskoj i o svojoj mračnoj ulozi u moskovskim čistkama, kada je niz dužnosnika jugoslavenske „kompartije“ i svojih potencijalnih konkurenata naputio u vječni mrak, ali nije propustio muvanje u jugoslavenskoj „kompartiji“ definirati hra- brom borbom s frakcijama, u paničnom strahu naređeno rušenje mosta na Neretvi uredno pripisati vlastitu genijalnom strateškom lukavstvu, Staljinovo ne njemu pri- svojiti sebi kao vlastito ne Staljinu itd. Ima u romanu jedna genijalna scena, kada Roko slavodobitno povede grupu u smjeru znaka na kome piše da treba ići lijevo, a taj ih smjer dovede nad – provaliju. Rokova verbalna reakcija („Majku im božju pokvarenu... – …Boga im prevarant- skog“) neodoljivo podsjeća na verbalnu mržnju „najvećega sina naših naroda i na- rodnosti“ spram brojnih unutarnjih sabotera i vanjskih neprijatelja. A njegov najve- ći neprijatelj bila je povijest sama. Ako je Kratki izlet morao ostati nedorečen – jer izreći ga do kraja značilo bi povijesnom auktoru potpisati samoubojstvo – izosta- nak žrtvovnoga finala pretvara se u osudu nečije izočnosti, osudu kojom se iščeznu- će krivca poopćuje u moralni čin onih koji su ostali. Cijena toga čina jest neizdrživa tjeskoba, opredmećena završnim scenama u simboličkom i stvarnom podzemlju u romanu, kao slutnja svega što je povijest namrla i svega što je proizvela u potonjim vremenima.