Nova Istra

99 Antun PAVEŠKOVIĆ , Zagreb ŽRTVOVNI MEHANIZAM U „KRATKOM IZLETU“ „ Tko je bio vođa toga ‹kratkog izleta› – a taj naziv mogli bismo shvatiti ne samo metaforički nego i metonimijski jer je sa stajališta opće povijesti razdo- blje od 45 godina zaista kratko – tko je, dakle, bio povijesni Roko? Naravno, nema dvojbe oko odgovora na ovo pitanje. Pogledamo li Brozovu karijeru, a mora se priznati da je bila impresivna, većina njenih ključnih epizoda zaista je kaotična... Ima u romanu jedna genijalna scena, kada Roko slavodobitno povede grupu u smjeru znaka na kome piše da treba ići lijevo, a taj ih smjer dovede nad – provaliju. Rokova verbalna reakcija (‹Majku im božju pokva- renu... –…Boga im prevarantskog›) neodoljivo podsjeća na verbalnu mržnju ‹najvećega sina naših naroda i narodnosti› spram brojnih unutarnjih sabo- tera i vanjskih neprijatelja. A njegov najveći neprijatelj bila je povijest sama. Ako je Kratki izlet morao ostati nedorečen – jer izreći ga do kraja značilo bi povijesnom auktoru potpisati samoubojstvo – izostanak žrtvovnoga finala pretvara se u osudu nečije izočnosti, osudu kojom se iščeznuće krivca poopćuje u moralni čin onih koji su ostali. Cijena toga čina jest neizdrživa tjesko- ba, opredmećena završnim scenama u simboličkom i stvarnom podzemlju u romanu, kao slutnja svega što je povijest namrla i svega što je proizvela u potonjim vremenima... “