Nova Istra

97 Slaven LETICA (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA UMJESTO ZAKLJUČKA: PODIJELJENE, SUKOBLJENE I POTISNUTE HRVATSKE KOLEKTIVNE POVIJESNE MEMORIJE/SJEĆANJA Mali narodi Srednje Europe, pa i hrvatski narod, vječno žive započete, a nezavrše- ne, tragične ratne prošlosti pretvorene u teško pomirljive – usporedne, podijeljene, sukobljene, hibridne i posvađene – sadašnjosti. Ili, kako je zgodno o „sakatoj povijesti“ pisao Predrag Matvejević: „Iz svake po- djele ostalo je na ovim prostorima nešto neriješeno i nedovršeno. Iz neriješenosti i nedovršenosti rađalo se opet nešto što je trajalo krivo ili se razvijalo naopako. Razne posebne ‘istine’ ‒ grčka, srpska, bugarska, hrvatska, albanska, također i pra- voslavna, katolička, muslimanska (mogao je dodati i: ustaška, partizanska, komu- nistička, antikomunistička, bogohulna, bogobojazna – op. S. L.) itd. – smatrale su se svaka za sebe jedinstvenom i pravednom. Tako se relativizirala Istina o Balkanu, na njemu samom i izvan njega. Dio posla, ponekad najvažniji, stalno je ostajao ne- obavljen. Bivao je odgođen za neko drugo,‘povoljnije’ vrijeme. Ono je pak kasnilo ili uopće nije stizalo. Događaji se nisu uspijevali zaključiti na prirodan način i izvesti do kraja – stvarali su nedovršena razdoblja i nepotpunu prošlost. Sakatu povijest.“ ( Metafora pauka , Danas , Beograd, 22. kolovoza 2007. 7 ) Hrvatska povijest koju je usvojio Prvi Josip izvire i naslanja se na kolektivno sjećanje ( collective memory 8 ), pa i na potisnuto sjećanje ( repressed memory ) i disocija- tivnu amneziju (tako psihijatri nazivaju sklonost i sposobnost ljudskoga mozga da sasvim potisne i poništi neka traumatična sjećanja) Hrvata koji su se od 1941. do 1945. našli„na krivoj strani povijesti“, kako bi kazao danas kontroverzni mađarsko- židovski nobelovac Imre Kertész, govoreći o Mađarskoj . Naš je Prvi Josip na Maksimiru kričao, potpuno nesvjestan te činjenice, uime stotina tisuća onih koji su izgubili državu za koju su se borili (NDH) i koji su za to platili strašnu cijenu na Bleiburgu i Križnom putu. U tom za-dom-spremnom sjećanju na hrvatsku državu nije bilo mjesta za pamćenje strašnih zločina i zlodje- la koja su počinjena uz geslo „Za dom – Spremni“: rasni zakoni, progoni, sabirni logori, mučenja, masovna ubojstva, ratni zločini, genocid. I kao što u kolektivnoj memoriji onih koji su sačuvali samo pozitivno sjećanje 7 Preuzeto 12. listopada 2015. s: http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/terazije/metafora_pau- ka.14.html?news_id=119982 8 Ideju i koncept„kolektivne memorije“ (skupnog ili zajedničkog sjećanja) prvi je teorijski razradio francuski filozof i sociolog Maurice Halbwachs u knjizi „Kolektivna memorija“ (La mémoire collective, Paris, 1950.) u kojoj je dokazao da se kolektivna sjećanja stvaraju, osmišljavaju, dijele i prenose u malim ili većim društvenim skupinama.