Nova Istra

94 (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA Slaven LETICA dvije stvari: prvo, podržavaju ono što pokretači ideje obrazlažu; drugo, svojim pot- pisom pokazuju da živimo u ozračju demokratskog društva u kojem se može pisati i potpisivati bez straha da će zbog toga netko poći na‘obavijesni razgovor’ ili završiti na sudu i u zatvoru. No, svi koji potpisuju i podržavaju takve inicijative, moraju biti spremni odgovarati svima koji opravdano traže obrazloženje i argumente takvih prijedloga. Ne bih, stoga, mogao obrazlagati osobne stavove dvojice biskupa koji su svojim potpisom na tu peticiju izrazili svoje očitovanje o tom prijedlogu. Naravno, takvim potpisom to ne čini ni biskup u ime svoje biskupije, ni profesor u ime fakul- teta, ni redovnik u ime svoje redovničke zajednice, ni akademik u ime akademije, već u svoje osobno ime. Ostajući, dakle, na demokratskoj razini, imao bih prijedlog s obzirom na ovu i slične teme o kojima se nerijetko traži očitovanje putem peticije ili referenduma. Pogotovu kad se radi o dvoznačnim i nedovoljno definiranim poj- movima koji najčešće izazivaju napetosti i prijepore. Ili, pak, ako ideje i prijedlozi daju široku mogućnost manipulacije ljudskim osjećajima, vrijednostima ili tome slično. A čini se da pozdrav ‘Za dom spremni’ ulazi u to područje dvoznačnosti i nejasnoće. Smatram, stoga, kako bi bilo korisno i svrsishodno o određenom predmetu, koji u danom trenutku zaokuplja javnost, prirediti prigodan skup ljudi od struke koji će dati svoje stručne i znanstvene priloge. A nakon toga, temeljem zaključaka s toga skupa eventualno poduzeti očitovanje putem potpisa ili referenduma . U protivnom, postoji opasnost da se neku zanimljivu inicijativu ‘privatizira’, a ona može imati obilježja šireg, općeg interesa, pa je šteta ako nema znanstvenu i stručnu podlogu. Pogotovu ako nosi ‘političku’ ili neku drugu etiketu što je onda izlaže još većoj pogibelji i mo- gućnosti manipuliranja, navijanja i stvaranja nepotrebnih napetosti i društvenog raslojavanja, umjesto konstruktivnih rasprava, razgovora, dogovora i zaključaka. Od brojnih, da ne kažem bezbrojnih umničkih reakcija, spomenut ću onu aka- demika i pisca Ivana Aralice jer je paradigmatična za sve one koji misle da je ‘Za dom – Spremni’ povijesni hrvatski pozdrav: “Ne bih bio za to da se ‘Za dom spre- mni’ uvodi u vojsku, ali bio bih za to da ne bude inkriminiran pozdrav. Ja sam za to da se može javno njime pozdravljati jer to nije ustaški pozdrav. Ustaški je pozdrav bio ‘Za poglavnika i dom spremni’. ‘Za dom spremni’ ubrajam u one izraze koje su ustaše preuzele iz hrvatske tradicije, kao što su, uostalom, preuzeli i kunu. Mi smo tu kunu deustašizirali.” ( Večernji list , 26. kolovoza 2015.) Citirane i brojne druge reakcije na inicijativu Drugog Josipa pokazuju kako su hrvatski političari ostali nedorečeni, a umnici podijeljeni na dva „tabora“ po logici onoga što povjesničari nazivaju„podijeljenim (kolektivnim) sjećanjima (memorija- ma)“: podijeljenim sjećanjima u odnosu na bolne, tragične, najčešće ratne sukobe.