Nova Istra

291 Boris Domagoj BILETIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Smiljanu Bertoša više i bolje znamo kao novinarku u kulturi, po njenoj dugo- vječnoj, otvorenoj, aktualnoj i lijepo uređivanoj te vođenoj emisiji koje više nažalost nema i koja nedostaje, no ništa čudno u sredini i vremenu što gazi i prezire sve dulje od krnje rečenice, svaku složeniju misao koja zahtijeva ma i najmanji mogući napor, ukratko ništa čudno u ovome dobu nekulture, nepismenosti, skrajnje površnosti..., da ne ubijamo dalje notornim činjenicama, ukratko: usred novoga barbarstva na svim razinama. Prepoznatjivi su provodni motivi i tematske cjeline ove dobre pjesnikinje, ljubav, ponovimo, i žudnja, potreba za pripadanjem i uzvraćanjem, davanjem i primanjem, elementi prirode koju prepoznajemo u naznakama kao mediteransku u prvome redu i u najširemu smislu uzevši. Tu je more, dakako, pa reminiscencije na glazbu, likovnost i opet iznova uzbiban duševni nemir, tjelesnost predočena s mjerom, bez suviška – ni slikovnoga ni pojmovnog. Pohvala autorici ide s obzirom na uspjelije njezine radove, kojih ovdje ima do- voljno e da bismo mogli zaključiti kako je riječ o zrelim stihovima oblikovanima solidnom razinom jezične osviještenosti i jezične, na koncu, realizacije u hrvatsko- me književnu idiomu. I u tom smislu Smiljani Bertoša iskrene čestitke, jednako kao i izdavaču na ovo- me lijepom i rijetkom izdanju. Boris Domagoj Biletić, Pula