Nova Istra

290 ISPOD SUNČEVA UZGLAVLJA Pjesme: Smiljana BERTOŠA, grafike: Renato PERCAN, Art centar Pazin, 2015., 84 str. Premda nikad nije bio ekskluzivist, čitava života skromno te gotovo samozatajno vezući svoj veliki likovni vez, minuciozan, iznimno maštovit, koloritom upečatljiv, a temama vezan i za konkretno i za općeljudako, nerijetko i eshatološko glede čo- vjekova mjesta u svemiru, ipak nije (bilo) svakome dano surađivati s velikim umjet- nikom, jednim od najvećih crtača daleko preko zavičajnih i domovinskih granica istarskih i hrvatskih – Renatom Percanom. U likovno-pjesničkoj maloj monografiji ili mapi – no uzmimo ove sintagme uvjetno čitajući ih kao među navodnicima – nalazimo jednoga ipak unekoliko drukčijeg Percana, ali o tomu je pisati upućenijima u likovnost. Meni je pak reći nekoliko prigodnih riječi uz pjesme Smiljane Bertoša, njih četrdesetak, koje su u ovome izdanju isprepletene s Percanovim radovima u lijepu i nesvakidašnju cjelinu. Pjesnikinja progovara gotovo bez ostatka iz bjelodane ženske perspektive, ne samo s obzirom na očitovanja njezina lirskoga subjekta, u rodu koji već puko gra- matički ne ostavlja dvojbe, već još i više iz nadahnućem i maštom oblikovane i čita- telju tako posredovane osjećajnosti koja je naglašeno lirska i nježnija, ne ostavljajući dvojbe o tomu je li nujan odnos prema svijetu, prirodi, vlastitu hodu pod zvijezda- ma, erotičnim probljescima i žudnji očito nemirna (ma koliko izrazom primirena) ženstva..., dakle je li mjestimice melankoličan odnos lirskoga subjekta spram sve- općih fenomena (pojavnih/“pojavnih“) recimo slučajan ili je, s druge strane, upravo zaštitnim, sve ako ne baš programatski sročenim znakom, ove zanimljive i na bo- ljim joj mjestima stilsko-poetički u dovoljnoj mjeri izrazom prepoznatljive autorice, prepoznate bar ovdje u užemu zavičajnom prostoru. Tu gdje nam je svima ne samo trajati nego i djelovati, svatko na svoj način i sukladno svojim mogućnostima, sklo- nostima ali i izborima ostavljajući vlastiti, a kad su ljudi od umjetnosti posrijedi, onda – što razlikovniji i što dostojanstveniji trag. Da baš ne kažem trag u vječnosti ili za povijest... Boris Domagoj BILETIĆ