Nova Istra

281 Daniel NAČINOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI zofilacijske, krležijanske... kao i novotvorene složenice! I nasumce odabrana, svaka pjesma očituje „furor metricus kajkavianus“ Božice Jelušić. Žitek, privitek , uvodna pjesma u njezinoj rukoveti, pjesma je decentne, sintetizirajuće sentencijalnosti. Po- sebno je zanimljiva u srokovnu rasporedu, gdje zvukovni bordon skokovite rime dovodi do zaključnog stiha: Če ljubavi nema, žitek je privitek! Kako se tankoćutna lirika i debeli premazi ekspresivnosti slažu u invencijama Božice Jelušić, unutar postkrležijanskog kajkavskoga Parnasa, s kojim paralelama pod ruku u odnosu na tradiciju i s kojim postmodernističkim izazovima, na to nam ukazuju Dravska uspavanka , Najdemo se , Dežđljiva, malo trucljiva , Stari mač- kor , Vlečuči pero , Sniežno je polje i ostale pjesme. Kanat & Kesnokrič Ljerku Car Matutinović predstavlja ciklusima Malin od živ- ljenja (Mlin života) i Zaprta poneštra (Zatvoren prozor). Ukupno 31 pjesma. Sonornošću crikveničkoga govora rastvara se šetnja kroz lungomare misli i osje- ćaja pjesnikinje čiju „toplinu i izvornost“ stiha bijaše zapazio i Miroslav Krleža. Kirska se ovdje beseda opredmećuje, pretapa kroz menažeriju svakodnevice, stalne korenspondencije s protijekom vremena; kroz oniričke sfumature, gdje se odjeku leuta i trublje pridružuju sopile u dosluhu. Kontrapunkt detalja i transcen- dentalne panorame odijeva se kromatikom crikveničke Palade i primorske stjeno- vite gordosti... penjući se u zaumlje domišljaja. Erotički zanos, primorske „pjesni ljuvene“, kondenzirana priča, šaljivi raffinementi nadograđuju etape kanconijerskog – iz knjige u knjigu – sloga Ljerke Car Matutinović. Izdvajamo jedan moment poétique : susrećemo se s pjesmom što vedutu (nipošto banalne) svakodnevice uzdiže u ugođajno ravnovjesje gdje se iz kuhinje usklično poziva: Ala, hote videt kako pomivan pijati – Hajte, nu, pogledati kako perem tanju- re... (!) Pjesma ovoga naslova kreacija je iznimne neposrednosti u kojoj pjesnikinja niže stihove baš kao što pere tanjure,„atento da ne sfuznu“ ( pažljivo, da ne skliznu ).„Me- štrica od pijati“ je, naravno, zaljubljena jer je ljubav srž, obrub ovoga pjeva, a njezin će „fanat“ jesti iz tih tanjura „i z gušton ih oblizat“. Onda, s lakoćom kako u Ljerke Car Matutinović biva, pjesma dohvaća neke druge obzore... Morda me Onde Gore čeka bokunić raja kakov lipi kantunić brez pijati ki treba prat, aš anjeli se to žvelto zjuštaju i pomivajuć kuntenti kantaju... Anđeli (česti gosti u Ljerkinim pjesmama) peru posuđe, a pjesnikinja lamentira: „leh brižna kantan... / Ne gre mi...“