Nova Istra

274 RUNTIĆEVE LIJEPO ORGANIZIRANE DALJINE Ivo RUNTIĆ: Putovanje i pisanje , Društvo hrvatskih književnika, Mala knjižnica, Zagreb, 2015., 215 str. Putovanje i pisanje najnovija je knjiga Ive Runtića (Split, 1940. – Zagreb, 2017.) * 1 , uglednoga hrvatskoga germanista, ratnih godina i predsjednika hrvatskoga PEN- a, a već neko vrijeme umirovljenoga sveučilišnog profesora kojemu „odavno više nije dovoljno samo znanstveno bavljenje tuđim književnim radom“, pa se i sam la- tio zasad uglavnom kraće proze. Već svojim dvočlanim naslovom ona upućuje na oba ključna joj aspekta, a njima i na vlastitu žanrovsku pripadnost. No, to kao da nije dovoljno, pa pisac koji je – ako ne ranije, a onda najkasnije svojom Refleksnom zonom (2008.) – ionako duboko osvijestio vlastitu slovnu rabotu, otpočinje knjigu uvodnom refleksijom ( Slovo o putopisanju ). A onda je u većoj ili manjoj mjeri – kao siguran znak te osviještenosti, ali i želje da u tome sudjeluje i njezin čitatelj ( Pripo- mena čitaocu ) – prelijeva kroza svih šest ovako poredanih poglavlja: I. Vancouver (1995.), II. Japan (1992., 2011.), III. Kanari u instrumentalu (1990.), IV. Moskov- sko nebo (1985), V. Rostock ili mostom preko zida (višekratno do 1990,) VI . Essen (serijalno, 1994.), VII. Praške kocke i kuglice (1994.). Reklo bi se, dakle, ne nekim stvarnim redom, tj. Kronologijom koja bi opona- šala autorov biografski itinerer , nego redom tekstovnim, a on bi trebao sugerirati kruženje od daljega i većeg do bližega i manjeg. Ovime kao da su se autorova neg- dašnja stvarna putovanja po drugi put zavrtjela, samo sada u obrnutome smjeru, tj. od samih sebe prema autoru koji ih je odlučio verbalno fiksirati da bi tek po * Časopis je bio u tisku kada smo primili nemilu vijest o smrti kolege i suradnika prof. dr. sc. Ive Runtića. Počivao u miru! ( Op. ur. ) Vinko BRE- ŠIĆ