Nova Istra

272 PRILOG O ZAVIČAJU Slaven BERTOŠA otada pa do pada Italije tijekom Drugoga svjetskog rata slavili svojega sveca zaštit- nika, a svečano obilježavanje toga događaja obnovljeno je 1999., prigodom proslave 400. obljetnice. Nešto kasnije, uskoci su se ponovno kretali Labinštinom te se u izvješćima mletačkih rektora spominju mnogi tamošnji lokaliteti, poput kontra- de Ravni, luke Sv. Marine, rta Crne punte, Rapca, Plomina dr. Tijekom trajanja Uskočkoga rata (1615.-1618.) na Labinštini su opljačkana mnoga mjesta, posebice u austrijskome dijelu (Kožljak, Čepić, Šumber i Kršan). Zdravstvene prilike u labinskoj komuni bile su obilježene epidemijama čije su se najveće posljedice osjećale na seoskom području, mada je liječnika nedostajalo i u gradovima. Labin je, naime, i u tom smislu počeo napredovati nakon što je 1556., po obnavljanju i proširivanju gradske palače koja postaje komunalnom i sudskom zgradom te podestatovim sjedištem, od statusa kaštela podignut na viši stupanj trgovišta, odnosno novoga urbanog komunalnog središta. Premda su u jadran- skome priobalju podignuti mnogi lazareti, na Labinštini nije postojala bolnica za izolaciju oboljelih od kuge. Nadzor nad širenjem bolesti vršili su podestat i zdrav- stveni pomoćnici koji su kontrolirali luke u Rapcu, Prtlogu, Tunarici i Trgetu radi sprječavanja pristanka sumnjivih brodova zbog opasnosti od zaraze. Zahvaljujući takvim mjerama opreza, kao i zemljopisnom položaju, Labin su razmjerno rijetko pogađale epidemije, pa je uobičajeno bilo mišljenje da u njemu vlada „zdravi zrak“. U gradu je djelovao hospital, a labinsko je Vijeće plaćalo liječnika. Samanta Paronić zaključno ističe da su raznolikost i široki spektar istraživačkih tema nedvojbeni dokaz kako se o mnogim sastavnicama osebujne labinske proš- losti danas mogu iznijeti zanimljive potankosti. Labinska je komuna tijekom mle- tačke vlasti živjela životom sličnim onime u ostalim istarskim mjestima. Imala je određene povlastice, no nerijetko one nisu poštivane, pa su na sastancima Vijeća komune donošene odluke o načinima obrane stečenih prava. Knjiga je obogaćena s više od 470 bilježaka i četrdesetak slikovnih priloga te s popisom korištenih arhivskih i objavljenih izvora, literature i mrežnih stranica, kazalom osobnih imena, a na kraju je popis uvrštenih karata i ilustracija te sažetci na stranim jezicima (engleskom, njemačkom i talijanskom). Autorica Samanta Paronić iskazala se kao vrsna poznavateljica labinske prošlo- sti, ali i kao darovita interpretatorica otkrivenih podataka. Knjiga zato nije samo zanimljiv i važan prilog poznavanju gospodarske, društveno-demografske i crkvene povijesti Labina i njegovih žitelja već i značajan znanstveni doprinos istarskoj i hr- vatskoj historiografiji.