Nova Istra

269 Slaven BERTOŠA PRILOG O ZAVIČAJU telja karatade, poreznike, izvršitelje pravde, komandatora, župnika i zdravstvenog službenika, a pravo postavljanja osoba na navedene funkcije pripadalo je Vijeću komune. Ono je biralo i kancelara koji je imao zadaću prepisivati pisma, presude viših organa i žalbe te ih pohranjivati u poseban upisnik, sastavljati i slati naloge županima, uvezivati kancelarijske knjige, nabavljati obrasce zdravstvenih potvrda i sl. Kancelar se brinuo i o komunalnom arhivu, a na kraju mandata morao je srediti i popisati arhivsko gradivo te ga potom predati svojemu nasljedniku. Druga cjelina odnosi se na obvezu opremanja mletačkih galija, a tu je temu au- torica iscrpno analizirala koristeći podatke iz „Knjige privilegija labinske komune“, sastavljene na talijanskom i latinskom jeziku, čiji je prijepis 1722. dovršio labinski bilježnik Vincenzo Dragogna. Knjiga sadrži prijepise raznih dukala, terminacija i odluka vezanih za povlastice labinske komune, koji pridonose rasvjetljavanju nje- zine prošlosti u razdoblju novoga vijeka. Budući da je Mletačkoj Republici za po- duzimanje osvajačkih pothvata i vođenje ratova bila potrebna jaka mornarica, galije je trebalo popunjavati radno sposobnim ljudima, a upravo je opremanje mletačkih galija predstavljalo jednu od najtežih obveza istarskih komuna. Premda je prema povlastici iz 1420. Labin bio oslobođen te obveze ako se rat nije vodio na istarskom području, Venecija se nije pridržavala navedene odluke, pa je 1520. labinski pode- stat Giacomo Loredan izdao odredbu prema kojoj su čak i svećenici, poput ostalih, morali odlaziti na galije i izdvajati novčana sredstva za uzdržavanje galijota. No, država je stalno povećavala zahtjeve za snažnim galijotima, pa je 1551. ponovno istaknuta spomenuta povlastica iz 1420., a budući da sada uz svećenike niti ple- mići nisu bili obvezni odlaziti na galije niti plaćati doprinos u tu svrhu, pučani su se pobunili jer je cijeli teret plaćanja tih troškova pao isključivo na njihova leđa. Naoružavanje galija bilo je redovito tijekom ratnoga stanja, a izvanredno u doba mira. Jedan od najtežih elemenata pri služenju na galijama predstavljala je neizvje- snost trajanja službe, pa su obveznici s nestrpljenjem očekivali razoružavanje galije, do kojeg je zbog vremenskih prilika na otvorenome moru uglavnom dolazilo uoči zime, kada su se posade na galijama brojčano smanjivale ili otpuštale, iako je i tada postojala mogućnost prebacivanja obveznika na druge galije. Budući da se radilo o teškom teretu, mnogi su bježali na austrijsko ili dubrovačko područje, gdje su uvjeti služenja bili povoljniji. Do priličnog poboljšanja u opskrbljivanju galija došlo je sredinom XVI. stoljeća, kada je uvedena mogućnost zamjene kazne za počinjeni zločin kaznom veslanja na galiji, a prema odluci iz 1545. njezino minimalno traja- nje moralo je biti 18 mjeseci. U trećoj cjelini obrađen je prijevoz drva za mletački Arsenal, također vrlo opte- rećujuća obveza za stanovnike. Odnosila se na posjednike volova koji su sa zapre- gom morali sudjelovati u prijevozu hrastovih trupaca od mjesta sječe u šumi do