Nova Istra

268 PRILOG O ZAVIČAJU Slaven BERTOŠA vojvode Ivana, franačkoga upravitelja Istre. Od XII. do XV. stoljeća Labinom i okolicom vladaju akvilejski patrijarsi, a samim je gradom kao patrijarhov namjesnik upravljao gastald. Uz njega je bio župan s dvojicom sudaca te Malo vijeće koje su birali predstavnici obitelji iz svih pučkih slojeva. U tom je razdoblju Labinu 1341. potvrđen Statut koji su donijeli njegovi građani. Statut se nije razlikovao od osta- lih te vrste u Istri, osim u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje krivnje kod teških prijestupa („lex caldaria“). Teške kazne postojale su, međutim, i za druga nedje- la: krađa ovce kažnjavala se javnim šibanjem i protjerivanjem iz grada, provalniku je odsijecana noga, a ubojicama i vođama pobuna odrubljivana je glava. Propašću Akvilejskog patrijarhata, Labin g. 1420. dobivaju Mlečani, a ugovorom o priznanju nove vlasti u deset su točaka uređeni novi odnosi obiju strana. Mlečani su u Labin tada poslali svojega izaslanika, rašporskog kapetana Giovannija Cornara, kojemu je zakletvu vjernosti položio Caterino Barbo, prvi labinski podestat. Pravo izbora podestata imalo je Vijeće labinske komune do 1464., kada ga se odreklo zbog troš- kova slanja poslanika uMletke radi potvrđivanja podestata, pa je od tada potonjega biralo Veliko vijeće u prijestolnici. Godine 1420. mletačku je vlast priznao i susjed- ni Plomin, s kojim su se Labinjani 1435. sporili oko zajedničke granice. Od tada Labinom i Plominom upravlja zajednički podestat koji ima obvezu svakih 15 dana dolaziti u Plomin, iako su s druge strane postojale zasebne isprave o podložno- sti Veneciji, zasebni statuti i odvojena komunalna vijeća. Cijelo je područje ostalo mletačko sve do 1797. i nestanka Mletačke Republike, kada je uklopljeno u sastav Habsburške Monarhije. Slijedi glavno poglavlje knjige, ono o labinskoj komuni pod mletačkom upra- vom, podijeljeno u sedam cjelina. U prvoj Paronićeva opisuje djelatnost Vijeća la- binske komune, tijela u čijem se radu najbolje odrazila njezina samostalnost čiji je simbol bio statut Labina. Dukalom mletačkoga Senata i dekretom generalnoga providura mletačke Dalmacije i Albanije iz 1632., labinsko je područje podijeljeno na devet kontrada: bile su to Cere, Kunj, Dubrova, Predubac, Ripenda, Rogočana, S. Martin, Sv. Nedjelja i Skitača. Gradski podestat nije se smio udaljavati od svo- jega središta, a sve troškove snosila je labinska komuna. Komunalno vijeće činili su punoljetni muški članovi plemićkih obitelji, podestat, dvojica sudaca i kancelar. Značajnu ulogu u Vijeću imali su rodovi Battiala, Coppe, Luciani, Manzini, Ne- gri, Scampicchio i dr. Vijeće komune sazivao je podestat, a mogli su mu nazočiti i pučani, ali nisu imali pravo sudjelovanja u donošenju zaključaka. Uz vijećnike, iz komunalne se blagajne plaćalo i suce, opunomoćenike, čuvare zakona, odvjetnike, računovođu, kancelara za zdravstvo, crkvene opunomoćenike, providure za zdrav- stvo i njihove zamjenike, ubirača porezâ koji su pripadali podestatu, procjenitelje za meso i ribu, komunalne procjenitelje, stranoga liječnika, orguljaša, urara, ubira-