Nova Istra

141 Diego MUÑOZ VALENZUELA (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA nome uz budućnost čovječanstva. S druge strane, nema potrebe bacati si pijesak u oči. Budući da povijest pišu pobjednici, treba biti oprezan s tvrdnjom da spomenuti totalitarizmi otvaraju put prema boljitku čovječanstva. Pobjednički kapitalizam u prošlome je stoljeću uspio ukloniti svoje glavne pro- tivnike kako bi nametnuo novu neoliberalnu logiku, koju smo prihvatili i pokorili joj se. Globalni je kapitalizam društveno-gospodarski sustav koji, ako promotrimo njegove posljedice, izaziva nejednakost i siromaštvo. Jer, njegov je osnovni cilj za- vladati svime kako bi se kapital i moć mogli naći u svega nekoliko ruku. Trenutačni model – dinamična struktura koju je poljski sociolog Zygmunt Bauman oštrim tonom nazvao„tekućommodernosti“ ‒ zahtijeva da se sve ljudske osobine svedu na neprimjetno i čvrsto tržišno carstvo. Međusobna je povezanost između kapitala, moći, informacija i znanja nadmoćna snaga. Stara komunarska etika solidarnosti i njezinih posljedica te beskorisnih dilema – stranih pragmatizmu poslovanja – skladište se u prašnjavu i zaboravljenu škrinju. U nizu tekstova raznovrsne kvalitete i dosega, kao prema dogovoru, izdvajaju se dva u kojima su začete najslavnije protuutopije XX. stoljeća: Vrli novi svijet Al- dousa Huxleyja (1932.) i 1984. Georgea Orwella (1949.). U obama slučajevima riječ je o romanima. Za ovu prigodu, uz nužnu dozu proizvoljnosti tipičnu za bilo kakav izbor, tome sam dvojcu dodao i Fahrenhei t 451 (1953.) Rayja Bradburyja. Potrebno je istaknuti da je prošlo više od 80 godina od najstarije i više od 60 godi- na od najnovije protuutopije; to jest, sada živimo u onome što su u tim knjigama predviđali kao budućnost. Prelistat ćemo ovu trilogiju kako bismo opisali osnovna obilježja tih djela s do- voljnoga vremenskog razmaka od njihova objavljivanja te upozorili na moguće veze sa svijetom u kojemu sada živimo. Vrli svijet, velika odluka U knjizi Vrli novi svijet nailazimo na izrazito tehnologizirano društvo koje živi u obilju i koje je Svjetska država koja vrši oštar nadzor nad ljudima, na njoj odgova- rajući način i s ciljem navodnoga mira, organizirala u varijabilni dio društva, kaste. Reprodukcija i seks su dvije odvojene stvari – zbog toga koncept obitelji više ne po- stoji. Država određuje kako će se ljudi zabavljati. Ona potiče potrošački mentalitet i zabavu koja ih međusobno otuđuje. Ljudi su „sretni“ u potpuno organiziranom i predvidljivom svijetu; o slobodi uopće ne razmišljaju – ona im ni ne pada na pamet. Prema mišljenju francuskoga književnika Michela Houellebecqa, Huxley je po- griješio u svojoj optimističnoj protuutopiji jer je precijenio ulogu individualizma, koji je loše djelovao na razvoj znanosti i svijest o smrti. Pretjerani osjećaj individu-