Nova Istra

95 Ana BATINIĆ ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN ZKM-a. 23 Trideset godina kasnije, Željko Vukmirica, koji je u PIK-ovoj predstavi igrao Džingiskana, postavio je predstavu na sceni zagrebačkog Kazališta „Trešnja“. Režiju najnovije inscenacije, premijerno prikazane 23. lipnja 2012. na otvorenju 52. Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku, potpisuje Ivan Leo Lemo. 24 Među arhivskim gradivom sačuvani su i dječji crteži Džingiskana i Mikija Trasija, kao i fotografije lutaka Džingiskana i mačkice Smiljke, koje je od spužve, krpe i dugmadi izradila Vlasta Pokrivka. 25 Roman se temelji na elementima biografskog i pustolovnog romana, a dinamič- ni stihovi (nejednake katrene i sestine) sadrže elemente brojalica, dječjih pjesmica i uspavanki (npr. Traj nina nana / Traj nena nana...). Njegova narativna struktura počiva na šezdeset devet pojedinačnih pjesama, zapravo na slikovitoj, labavo pove- zanoj lirskoj naraciji ispunjenoj nonsensom, anegdotalnošću i humorom, seman- tičkim akrobacijama i intertekstualnošću (Kon Tiki, Mačak u čizmama itd.). Ali, zašto baš mačci? Odgovor na to pitanje prepustit ćemo samoj pjesnikinji, i samoj pomalo nedokučivoj, neukrotivoj i neovisnoj poput mačke. 26 Uvid u njezinu ostav- štinu, naime, omogućuje otkrivanje nekih izvanknjiževnih poveznica Vesne Pa- run s mačjim svijetom – zapravo, spoznaju o književnici kao ljubiteljici mačaka. 27 Realnu sliku njezina odnosa prema prirodi i životinjama, među njima, naravno, i mačkama, moguće je rekonstruirati na temelju raznih skica intervjuâ, 28 brojnih bilješki na marginama rukopisa i strojopisa, autobiografskih zapisa u zasebnim 23 Više o međunarodnim uspjesima predstave i kontinuitetu izvedbi od 1971. do danas v. napome- ne Karmen Milačić, u: Vesna Parun: Mačak Džingiskan i Miki Trasi , Mladost, Zagreb, 1991., str. 234-237. 24 http://www.teatar.hr/ (stranica posjećena 2. studenoga 2016.) 25 OAFVP, k. 6. 26 U intervjuu sa Sonjom Manojlović ( Oko , god. III, br. 106, str. 12; 8. – 22. travnja 1976.) na pitanje zna li da je ljudi smatraju neobičnom osobom, odgovorila je:„Vidim to često po njihovim reakcijama, čak i u onih koji bi to htjeli sakriti, jer me navodno vole i razumiju. Kad me hoće nekome predstaviti ili se pohvaliti da me znaju, otkrije mi se da to čine kao da je u pitanju neka pripitomljena zvjerka ili rijetka ptica. Neću i ne želim nikome biti njegova bizarnost, dodatak njegovom meblu, njegovim vikendima i ostalom čime je ispunio svoj život.“ 27 U intervjuu „Vesna Parun: zanemarena pravila igre“ izjavila je: „Okorjeli sam nepušač, a mačke volim više nego pse jer ne volim da me netko čuva.“, Oko , god. III, br. 107, str. 10; Zagreb, 24. travnja – 6. svibnja 1976. U skici intervjua iz 1999. na pitanje: „U koga još imate povjerenje? Koja su to bića?“ odgovara: „Ja čeznem za mačkama i mačićima, a da živim na farmi voljela bih hraniti kuniće, držati ježa u grmlju, imati psa nježna glasa...“, OAFVP, k. 47. 28 Riječ je uglavnom o skicama za koje je V. Parun na ceduljici naznačila da su za radijski intervju s novinarkom Anitom Kolesar (Radio-Zagreb), u povodu Ponoćne ogrlice . Ispisala ih je plavom kemijskom olovkom u obliku pitanja i odgovora na papirićima istrgnutima iz bloka, koji se u ostavštini nalaze razasuti u više kutija.