Nova Istra

93 Ana BATINIĆ ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN turno-povijesnim i etičko-filozofskim predodžbama i stavovima. 13 Zapitajmo se, primjerice, znamo li uistinu koga dodirujemo kad prstima prolazimo kroz mačje krzno? Ili, riječima francuskog filozofa Jacquesa Derride: tko nas zapravo gleda kad nas gleda mačka? 14 Kao razmjerno mlada disciplina, animalistika nailazi na plod- no tlo upravo na polju dječje književnosti pa je moguće, u užem smislu, govoriti o dječjeknjiževnoj animalistici. 15 Poznato je da je simbolika mačke vrlo raznolika te obuhvaća i pozitivna i negativna značenja, što se može objasniti njezinim hiro- vitim ponašanjem, čas umiljatim, čas distanciranim, samoživim, koje ljudi katkad tumače sebičnošću, podmuklošću, pa i dijaboličnošću. 16 No, upravo mističnost te životinje neiscrpno je nadahnuće umjetnicima: kiparima, slikarima, književnicima, fotografima, grafiterima. 17 Među literarnim mačkama spomenimo crnoga mačka Edgara A. Poea, mačje sage Particularly Cats (1967.) i On Cats (2002.) Doris Les- sing, kojima ova nobelovka prodire u samu esenciju mačke, zatim mače iz poznate kratke priče Mačka na kiši još jednoga dobitnika Nobelove nagrade za književ- nost Ernesta Hemingwayja, 18 koje simbolizira čežnju za ispunjenjem emocionalne praznine, potom uspješnice Davida Bowena Fantastični mačak Bob (2010.) i Svijet 13 Povijesno gledajući, mali se broj književnih povjesničara, kritičara i teoretičara bavio animali- stičkim aspektima književnih tekstova, a kad su to činili, životinjsko su percipirali uglavnom na simboličkoj i metaforičkoj razini. V. Susan McHugh: „Modern Animals: From Subjects to Agents in Literary Studies“, Society and Animals , 17/2009., str. 363. 14 Podjelu između ljudskog i životinjskog Derrida smatra jednom od najustrajnijih, pa čak i po- sljednjom koja još nije dekonstruirana. Tom se tematikom bavi u tekstu „Životinja koja, dakle, jesam“, koji je najprije pročitan kao izlaganje na skupu organiziranom njemu u čast u srpnju 1997. u Cerisy-la-Salleu, a potom je tiskan u zborniku sa skupa („L’animal que donc je suis“, u: L’animal autobiographique , Pariz, 1999.). U njemu Derrida priznaje nelagodu i sram kada ga pogled vlastite mačke koja s njime živi iznenadi golog [...] Dok ga mačka gleda, Derrida se srami što je gol i iz toga izvodi naposljetku granicu koja nas odvaja od životinja: zato što jesu gole i ne znaju da su gole, životinje zapravo nisu gole, i to pomanjkanje golotinje ono je što ih čini životi- njama, bićima različitim od čovjeka; a kao što nemaju golotinje ili srama, nemaju ni spoznaje o dobru i zlu. Zato su one za Derridu naše„apsolutno drugo“, i kao takve uspostavljaju samu našu ljudskost, određuju joj granice:„Životinja nas gleda, a mi smo pred njom goli. Amišljenje možda upravo tu počinje.“, Snježana Husić: „Životinjska mjera ljudskosti“, Zarez , god. X, br. 243, str. 10-11; Zagreb, 2008. 15 Hameršak – Zima, nav. dj., str. 311. 16 Jean Chevalier – Alain Gheerbrant: Rječnik simbola , Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1987., str. 375. 17 Poznati autor grafita Slaven Kosanović Lunar svoje je mačje likove profilirao po uzoru na mačka Jinxa koji je s njim proveo devet godina. 18 Hemingway je i sâm bio pasionirani mačkoljubac, a njegova je kuća danas muzej u kojemu žive potomci njegovih polidaktilnih mačaka – mačaka s viškom prstiju. Višena: http://www.mackarica.com/vijesti/sto-su-to-hemingwayeve-macke-i-gdje-su-one-da- nas/ (stranica posjećena 13. studenoga 2016.)