Nova Istra

90 Ana BATINIĆ, Zagreb JESU LI DŽINGISKAN I MIKI TRASI „MAČCI U VREĆI“? „Ovo je svijet bez radosti i zato nju tražim u dječjoj poeziji, u životinjskom svijetu.“ Vesna Parun (skica za intervju za Feral Tribune , 1996.) Sažetak : Mačji likovi u književnosti nisu rijetkost, a posebno mjesto zauzi- maju među životinjskim likovima u dječjoj književnosti. S obzirom na rubnu zastupljenost animalističkih aspekata književnih tekstova u književno-povi- jesnom proučavanju, književna animalistika kao interdisciplinarna discipli- na nastoji pomaknuti granice književnog diskursa, potičući na promišljanje o dosad mahom antropocentričnim kulturno-povijesnim i etičko-filozofskim predodžbama i stavovima. Ovim se radom stoga nastoji ponuditi nova in- terpretacija dječjeg romana u stihovima Vesne Parun Mačak Džingiskan i Miki Trasi (1968.). Analiza je usmjerena na životinjske likove u djelu – posebno na dva mačja protagonista – uključujući njihovu fikcionalnu genezu povezanu s biografijom same autorice, njihov tekstualni prikaz, kao i vizual- nu predodžbu koju čitatelj dobiva putem ilustracija. Imajući u vidu različita sredstva antropomorfnog prikaza njihove svijesti, misli i osjećaja, pokušat će se osvijetliti na koji su način predočeni navedeni mačji likovi, koja im je uloga u ovom popularnom djelu hrvatske dječje književnosti i koliko se njihov literarni konstrukt preklapa s ljudskom – dakle, neizbježno ograničenom – percepcijom stvarnih mačaka. Ključne riječi : Vesna Parun, Mačak Džingiskan i Miki Trasi, roman u stihu, dječja književnost, književna animalistika