Nova Istra

88 NOVI PRIJEVODI Miron BIAŁOSZEWSKI – Zamisli samo, danas me umalo nije strefio herc . Pazikuća je došla po svoju haljinu i rekla mi: „Ona vaša podstanarka, koja hoda dvorištem pokrivene glave i nekako u stranu, e, izdaleka se vidi da je Židovka.“ Stefa se morala iseliti. Kako se kasnije pokazalo, pazikuća nije imala nikakve zle primisli, ali tko je to tada mogao znati. Uostalom, nakon Stefina odlaska, jednog toplog dana, vjerojatno je to bilo u svibnju, probudio sam se u šest ujutro i čuo dolje nekakvu buku. Naslutio sam što bi to moglo biti. Potrčao sam do prozora samo u košulji. A ispred svakog stubišta stoji po jedan Nijemac s puškom u ruci. Hodaju po svim stubištima i sve provjeravaju. Ne zna se zašto. Sve je završilo, barem kod nas, na provjeravanju propusnice, mojeg ausweisa , i otišli su. Nijemac i doušnik, koji je govorio poljski, u bijelom ogrtaču. Možda se Stefi ništa ne bi dogodilo. Da je tada još bila ondje. Možda bi prošla kao Zofia Romanowska. Ali tko bi znao kakav je bio onaj u ogrtaču. S poljskoga preveo: Adrian Cvitanović, Zagreb Poljski pjesnik, prozaik i dramatičar, Miron Białoszewski (Varšava, 1922. - 1983.) cijeli je životni vijek proveo u rodnoj Varšavi, gdje je tijekom Drugoga svjetskog rata studirao na tajnom sveučilištu i bio svjedokom Varšavskoga ustanka. Nakon sloma ustanka, s ocem je upućen na prisilni rad u Njemačku, a kasnije bježi iz logora i vraća se u Varšavu. Kao pjesnik debitira 1956. zbirkom Obrtaji stvari (Obroty rzeczy), kojom na velika vrata ulazi u poljski javni život. Jedno je vrijeme u vlastitom stanu s prijateljima vodio eksperimentalno kazalište. Kao prozaik javlja se kasno – godine 1970. izlazi mu knjiga Uspomene iz Varšavskoga ustanka (Pamiętnik z powstania warszawskiego) u kojoj je, britkim jezikom, opisao svoje doživljaje iz ustanka, doživljaje svjedoka, promatrača, koji opisuje svijet podruma, običnih ljudi koji nisu držali oružje u ruci. Lišena patosa i herojskih opisa junačkih likova, ova je knjiga izazvala sveopću hajku na pjesnika koji je uporabom govornoga jezika opisao svijet običnih ljudi kojima je jedini cilj bio preživjeti. „Htio sam da svi znaju kako nisu svi pucali, želio sam napisati djelo o sveukupnosti ustanka.“ Nakon Uspomena... piše prozne knjige Denuncijacija stvarnosti i Srčani udar , u kojima je najavio vlastiti kraj – 1983. umro je od posljedica srčanoga udara. ( A.C. )