Nova Istra

84 NOVI PRIJEVODI Miron BIAŁOSZEWSKI gorjelo. Ljudi su prolazili i jurili. Hrpimice. Iz bombardiranih kuća. Bježali su na Wolu. U predvečer drugog dana Staszeku i meni naredili su da prenesemo ploče s ploč- nika. Na drugu stranu ulice. Staszek je uhvatio ploču i prenio je. Divio sam su se. Iznenada su otvorili vatru. Jedno tane pogodilo je drvenu vatrogasnu barikadu na Chłodnoj, iza crkve. Progutala ju je vatra. Odmah potom nešto pogađa Halu Mi- rowsku. Izbija vatra koja sve guta. Crveni oganj. Sunce zalazi. Prvi put bilo je ljepše vrijeme. Ljudi uzduž zidova trče po našoj strani Chłodne do Elektoralne i dalje. Kao i jučer. Oni isti. Bježe iz Wole. – Ukrajinci idu odWole i kolju. I pale sve na što naiđu! Peti je dan, subota 5. kolovoza. Velika galama. Istrčao sam iz veže. – Osvojili smo stražarnicu! – pohitao sam stubama prema gore. S tom rado- snom viješću. Ireni i Staszeku. Chłodna je bila slobodna. Zakratko je bila sva u zastavama. Na brzinu se okupila gomila za popravak barikada. Svi su prionuli po- slu. Žene. Starci. Sjećam se. Prodavačice u bijeloj kuti. I gospođa, starija, koja mi je jednom rukom brzo dodavala cigle jer je u drugoj držala torbicu. Ja sam te cigle dodavao prodavačici u bijeloj kuti. I tako dalje. – Hitro! Hitro! – svi su vikali. Cigle su se uzimale iz bombardiranih kuća na ugluWalica. Iznenada su nadošli zrakoplovi. Bježimo na stubište secesijske zgrade, kod broja 22 ili 20. Bombe. Hitamo do podruma. To je vjerojatno bila kuća gospo- dina Henneberga, inženjera, brata braće Henneberg (čuvena tvornica srebrnine iz Varšave), oca trojice mojih prijatelja iz škole i izviđača, kod kojih sam odsjeo prije rata. Sjećam se kako sam tada išao prema njima; sve je bilo puno ljudi, balkoni su bili otvoreni i strašna buka dopirala je s ulice, kao da su hodali po stanu. Gospodin Henneberg jučer je ujutro stajao na tramvajskom stupu, rezao i bacao žicu, ne bi li se zaplela u tenkove, proklinjao Nijemce, naglas. Nedavno sam, tek ove godine, iz Stolice 5 doznao da je jedan od mlađe braće Henneberg, to znači jedan od mojih prijatelja, tada poginuo u ustanku. Drugi je također poginuo. Njihove se majke sjećam iz školskih dana, kad je bila u koroti, imala je jako svijetlu kosu. Tenkovi su se mogli čuti. Već su nadolazili. Punom snagom. Morali smo bježati. Dakle, u tom podrumu te zgrade bio je jedan stariji gospodin. Došao je poslije nas. – Otkud? – upitah. – Iz Krakowskog Przedmieścia. Pričao je da su Nijemci hvatali ljude i tjerali ih ispred tenkova na ustanike, ne bi li ustanici u njih pucali. 5 Stolica je bio ilustrirani tjednik, posvećen životu u poljskoj prijestolnici, a izlazio je u razdoblju 1946.-1989.