Nova Istra

83 Miron BIAŁOSZEWSKI NOVI PRIJEVODI Ali te su dvije stražarnice stvarale velike probleme. Znam da se moja Mama izne- nada pojavila kod broja 24, kod Irene u dvorištu. Zabrinuta za mene. Došla je iz pravca Żelazne – iz Chłodne 40. Donijela je nešto za jelo.Više sam volio ostati kod Irene sa Staszekom. Otpratio samMamu iza ugla. Onog pored stražarnice. Zasad smo se rastali – svatko na svoju stranu. Sve kriomice – u brzini – pod zaštitom barikada. Na samom su se križanju tramvajske žice nekako pokidale, splele – od pucnjave – netko je na njih objesio Hitlerov portret, što je Nijemce razljutilo. I sasuli su paljbu na to križanje. Snajperisti su se primili posla. Ne mogu dobro razlučiti što je bilo 2., a što 3. kolovoza (srijeda i četvrtak). Oba su dana bila oblačna i kišna. S požarima i bombama. I trčanjem prema dolje. – U sklonište! – ili u obične podrume. Na sastanke u dvorište, na dežurstva, na radove pri iskopavanju, podizanju barikada. Još smo stanovali gore, na trećem katu. Ali već smo sjedili u predsoblju, najviše u kuhinji, ispod nosivih zidova jer je oružje tuklo. Spavali smo na krevetima namještenima u predsoblju. Jednom smo Irena i ja istrčali bez cipela jer nas je iznenadio napad i bombardiranje. Staszek je upravo bio na zahodu. A bombardiranje je otpočelo. Nas su nekako zaobišli. Staszek je izišao nakon nekoliko minuta: – Znate, dok sam sjedio na školjci, cijela se školjka tresla zajedno sa mnom i cijelim katom... Ali kako... Ipak nismo odmah izišli na Chłodnu. Imali smo pravo. Veža je, poput ostalih, bila zabarikadirana. Odlučili smo izvjesiti zastavu. Izvjesili smo je kroz željeznu rešetku. – Mirno! – i Još Poljska nije propala 4 . Nijemci su otpočeli s paljbom. Po zastavi. Po veži. Netko je pogođen u prst. Vjerojatno onaj poručnik koji je izvjesio zastavu. A možda je to bio zapovjednik protuzračne obrane za tu zgradu? Ne sjećam se. U neko doba odjeknula je iznenad- na strašna vika. Svi su skočili. Sjurili smo se prema dolje. – Nijemci su odletjeli u zrak sa stražarnicom na ugluWalica! – vikali su ljudi. – Uništili su pet zgrada! Izletjeli smo na Chłodnu. Ulica je bila u oblacima. Crvenima i crnima. Od cigli i dima. Kad su se razišli, ugledali smo strašnu promjenu. Crveno-siva prašina sve je prekrivala. Drveće. Lišće. Debljine barem jednog centimetra. I to uništenje. Jedna je stražarnica uništena. Ali pod koju cijenu? Uostalom, situacija se počela mijenjati. Postajalo je sve opasnije. I sve gore. Naočigled. Iz pravca trga Željeznih vrata, trga Banke, Elektoralne Chłodnom su pored zida po našoj strani jurili i prolazili ljudi, žene, djeca, svi pognuti, sivi, posuti nečime. Sjećam se da je sunce zalazilo. Sve je 4 Poljska himna.