Nova Istra

73 Laura MARCHIG, Rijeka SLAVENSKA NJEGOVATELJICA Njegovateljica je stigla iz Istre i na noćnom ormariću držala Einaudijeva izdanja – La Cognizione del dolore Carla Emilija Gadde i Una pietra sopra Itala Calvina. Sad je izbjegavala koristiti se talijanskim standardom kako ne bi izazvala nelagodu stanovnikâ mjestašca u unutrašnjosti Veneta, kamo je došla potražiti posao. * 1 U sredini iz koje je dolazila bilo je više profesora književnosti nego klesara i zidara, a ovdje je, naprotiv, uvijek bilo onih kojima je trebalo obavljati kućanske poslove ili zabijati igle u staračke guzice. Lijepo mjestašce, naravno, razdragano, „ležaše u zelenilu i stajskome gnoju“, ali ostatku svijeta nevidljivo barem devet mjeseci go- dišnje zbog magle koja bi bila toliko gusta da je uspijevala brižljivo sakriti kuće, zvonike, spomenik karabinjeru na konju, kao i porive, želje, tajne, a ponekad čak i glasove ljudi koji su u tim začaranim krajevima živjeli. Njegovateljica je sa svim mještanima razgovarala istrovenetski, a oni su joj uglađeno pokušavali odgovoriti na talijanskom koji im je bio pomalo stran, s glagolima u infinitivu, kako već Talija- ni običavaju kad govore sa strancima. Tako je običavao i Giovannino, starčić koji ju je zaposlio kao njegovateljicu u zamjenu za stan, hranu i tisuću neoporezivih eura, uredno isplaćenih na crno: „ Toseta , ** 2 kavu spremiti s keksićima mačji jezici jer ja htjeti nadrobiti.“ Njegovateljica bi spremila svojih tisuću eura i šutjela. Međutim, osjećala je da su njezine težnje bitno drukčije i da se sigurno neće zadovoljiti zaradom od samo tisuću bijednih eura mjesečno. Stari Giovannino nikad nije bio oženjen i nije imao djece. Od rodbine mu je ostao samo mlađi brat s kojim godinama nije održavao odnose. Brat je živio u mjestašcu tridesetak kilometara sjevernije, prema brdima. Bio je oženjen, ali ni on nije imao djece. Znalo se da su se dvojica braće posvađala, * Naslov izvornika: La badante slava . ( Op. prev. ) ** Toseta , venetski dijalekt – djevojka. ( Op. prev. )