Nova Istra

72 NOVI PRIJEVODI Lojze KOVAČIČ i rukama. Bila je napola anđeo, možda nekoć čak redovnica, spremna samo za pri- jateljski stisak, ljubazni osmijeh, povjerljiv razgovor... Zidar je mogao biti sretan što je imao ženu sličnu plemkinji... Sa slovenskoga preveo: Božidar Brezinščak Bagola, Hum na Sutli Slovenski romanopisac Lojze Kovačič rođen je u Baselu (Švicarska) 9. studenoga 1928., a umro je u Ljubljani 1. svibnja 2004. Otac mu je bio Slovenac, a majka Njemica. Rano djetinjstvo proživio je u Baselu. Godine 1938. obitelj je protjerana iz Švicarske. Nakon kraćega zadržavanja kod očeve rodbine u Dolenjskoj, nastavili su u vrlo teškim ratnim uvjetima preživljavati u Ljubljani. Ondje je Lojze pohađao osnovnu školu i realnu gimnaziju.Tijekom rata umro mu je otac.Majka i sestre odmah poslije rata bile su primorane iseliti se u Austriju, dok je on kao nadobudni mladi pisac i kulturni djelatnik mogao ostati u Ljubljani, gdje je ubrzo postao sumnjiva osoba. Tri mjeseca (od prosinca 1945. do ožujka 1946.) bio je zatvoren, a 1947. godine u JNA osuđen na„disciplinski bataljun“. Nakon povratka iz vojske, surađivao je u brojnim književnim časopisima te završio studij slavistike i germanistike na Pedagoškoj akademiji. Godine 1963. zaposlio se kao dramaturg u ljubljanskom Lutkarskom kazalištu, gdje je radio i kao lutkarski pedagog. Godinama je bio urednikom lutkarskoga programa Šibenskoga festivala djeteta. Djela: Ljubljanske razglednice (1956.), Ključi mesta (Ključevi grada, 1967.), Deček in smrt (Dječak i smrt, 1968.), Sporočila v spanju – Resničnost (Poruke u snu – Stvarnost, 1972.), Pet fragmentov (Pet fragmenata, 1981.), Prišleki (Pridošlice; trilogija 1983.-1985.), Basel (1986.), Prah (1988.), Kristalni čas (Kristalno vrijeme, 1990.), Vzemljohod (Uznesenje u zemlju, 1993.). Književna kritika uvrštava ga u sam vrh slovenske i europske književnosti 20. stoljeća. Njegovu prozu odlikuje osebujan, elegičan, refleksivan stil s tematikom koja je gotovo isključivo autobiografske naravi. Opsežan trodijelni roman Pridošlice desetogodišnja je kronika (1938.-1948.) jedne senzibilne mladosti u kojoj se protagonist ne mora nositi samo sa svojom uznemirenom nutrinom, već i s okrutnim, zaraćenim vanjskim svijetom. U odabranim odlomcima koje objavljujemo autor opisuje naslućaj strašnoga rata, doživljaj roditelja koji se ne razumiju, obiteljske svađe, spolno buđenje i dječačku pomamu za ženama. ( B.B.B. )