Nova Istra

70 NOVI PRIJEVODI Lojze KOVAČIČ nekoć radila na kraljevskom dvoru, gdje se sve sjajilo od zlata i alabastera. Nisam bio začuđen jer sam već u Steinenvorstadtu vidio dosta ljudi – bogatih trgovaca, uključujući i Vatija, koji su preko noći osiromašili i potom živjeli u nekakvoj siro- mašnoj sobi kao prosjaci... Adrijana me uhvatila za ruku i odvela do peći... U njoj je bilo za jedna kolica masne čađi i pepela koji je dopirao sve do ruba... Kad sam se sagnuo preko ruba, Adrijana je prstima stisnula moja jajčeka da me zabolio pim- pek, a ja sam stisnuo njenu žemičku ispod haljine. Gledao sam u kojem bismo se kutu sobe mogli grliti, ali Adrijana me već vukla prema drvenom krevetu... A onda se ondje nešto pomaklo i podiglo... Iz krpa je provirilo lice patuljaste kuharice... široko, plosnato, sićušno i tako pjegavo da je bilo slično tiganjčiću, punom suhih čvaraka... Rekao sam„Topar tan“ te izjurio navrat-nanos napolje. Ne, djevojčice sam drukčije zamišljao. Čiste... u privlačnim haljinama i šarenim dokoljenicama. U cipelama na kopčanje. U svijetloplavim kaputićima. S ogrlicom oko vrata, s paperjem na udubljenju zatiljka. Svjetlucave iščetkane kose bez pant- ljika i pletenica... Zimi u kariranim suknjicama i kaputiću s krznenim ovratnikom, u čizmicama i s naušnicama ispod vunene kape... Ako bih sreo djevojčicu koja je na sebi imala samo jednu od nabrojenih stvari, naprosto bih se ukipio, kao pred čarolijom... Marija, Štefova sestrica, imala je sivo lice, škiljave oči, tanke pletenice, rijetku kosu kroz koju se mogla vidjeti koža, haljetak iz tkanine za kišobrane... Kad joj je uginuo mačak, odnijeli smo ga u kutiji za cipele i zakopali na ledini pored šljunčare; bila je uistinu žalosna dok je kitila grob tratinčicama i košticama od trešanja, tako da su joj suze navirale same od sebe te je postala doista ljupkom i vrijednom ljubavi... Ljepuškasta je bila i kovačeva kći, slična poštarevoj kćeri u Dolenjskoj, stara već šesnaest godina. Imala je bujnu blond kosu i okruglo lice boje marelice, nosić kao u dojenčeta. Najljepša je bila na novoj dvokolici... na kojoj bi dojurila, sjedeći uspravno, s prednjim kotačem u zraku, a stražnjim na cesti, prekri- ženih ruku, ne držeći se za volan... Kad je zatrudnjela s nekim dečkom, otac ju je kaznio. Dočekao ju je na raskrižju ispod lampe na brzojavnom stupu. S remenom u ruci zaprijeti joj te je morala skočiti s bicikla, kleknuti na zemlju te po koljeni- ma i rukama hodati od stupa, uz jednu i drugu cestu, do kovačnice na dvorištu... sva zaprljana od prašine po odjeći i obrazima. Tek na dvorištu počeo ju je mlatiti remenom... Ljudi iz okolnih kuća stajali su okolo i nitko nije zinuo ni riječ. To je bila očeva pravda, govorili su, kći koja je osramotila obitelj morala je na koljenima dopuzati opet doma... Bile su to djevojke. A tek one druge, starije žene u okolici!... Mirkova mama, na primjer, iz vagona u šljunčari. Sjedila bi na turski način dok je čistila salatu na travi, a budući da je imala kratku suknju i čarape svezane ispod koljena, vidio sam njene bijele, punašne noge... gotovo do onog mjesta gdje počinje