Nova Istra

61 Marina KOLUDROVIĆ NOVI PRIJEVODI načelu„reprezentativnog uzorka“ u tematskom i stilskom smislu, uzimajući u obzir i značajke opusa, a naročito interdisciplinarnost u širemu, humanitarnom i kultu- rološkom kontekstu. Najbolja roba tako propitkuje važnost obrazovanja i njegove modalitete kroz vrijeme. U prvi je plan stavljeno iskustvo kolektiva kojem autor etnički pripada, a koje je od davnina prepoznalo, podržavalo i promicalo školovanje kao zalog, ne samo civilizacijskog napretka, već i demografskog opstanka zajednice. Pritom je naglašen znatan, no ne nužno i negativan otklon od današnjih, modernih pedagoških metoda. U Najboljoj robi , a naročito u drugom eseju, Vjeverici , čita- telj ima priliku upoznati Levijev alter ego – pasioniranog lingvista 3 s iznimnom sklonošću prema višejezičnoj etimologiji, u konkretnom slučaju. Suvereno vlada- jući mnogim lingvističkim (pod)disciplinama, životinjicu iz naslova oživio je kao fonetski, semantički i onomastički fenomen. Levijeva humanistička crta – u ovom zoološkom kontekstu, prikladnije rečeno transhumanistička – dolazi do izražaja na kraju eseja, kada vjeverici, koja je bila pokusna životinja u nekom laboratoriju za istraživanje poremećaja sna, pruža priliku da se napokon odmori. U zadnjemu eseju, Pomrčina prorokâ , svoju je prethodno književno razrađenu altruističnu etiku odlučio testirati i kao politološko sredstvo predviđanja globalnih zbivanja u slučaju nuklearnoga rata, događaja koji je još u hladnoratovsko vrijeme pisanja i objav- ljivanja djela, 1985., bio izvjestan kao najgori mogući ishod utrke u naoružanju svjetskih sila i blokovskih podjela. Otada do danas politički se kontekst ponešto promijenio; sintaksa je možda drukčija, no je li se promijenila i semantika? Jesmo li rušili jedne diktatore, poremećene i omražene lokalne satrape „lake na obaraču“, da bismo ih zamijenili drugima, populistički dopadljivijim idolima, ali i globalno opa- snijima? U stilu poznatog Gnothi seauton 4 , zbog neodređenosti univerzalno omra- ženog pitijskog odgovora, autor neugodno usmjerava fokus pitanja na nas same, na sve nas: jesmo li napokon dovoljno zreli da preuzmemo odgovornost prvi put u povijesti čovječanstva, da stvorimo budućnost bez vođa, idolâ ili prorokâ? Desetlje- ćima nakon Levija pitanje i dalje ostaje neodgovoreno, no još je uvijek zastrašujuće aktualno. Uz ovdje ponuđen skroman uvid u manje djelo velikoga svjetskog pisca, osmišljen i kao poziv na opširnije iščitavanje književne ostavštine Prima Levija, čitatelj će možda i sam zaključiti kako su pitanja ponekad važnija od odgovora. Opširnije o piscu: https://it.wikipedia.org/wiki/Primo_Levi https://en.wikipedia.org/wiki/Primo_Levi ( Op. ur. ) 3 U jednom je intervjuu Levi izjavio: „Da nisam postao kemičar, volio bih biti lingvist“, navodi Belpoliti (vidi prethodnu bilješku). 4 Starogrč.„Spoznaj sebe“.