Nova Istra

55 Primo LEVI NOVI PRIJEVODI plosnato cilindričan, bez žica s jedne strane i potpuno pomičan oko vodoravne osi. Jedna od životinjica izmislila je igru: ulazila je u manji kavez i, trčeći unutar cilindra, izazvala brzu vrtnju; potom se naglo zaustavila, no budući da je kavez bio teži od nje, nastavio se vrtjeti vukući je nekoliko obrtaja za sobom. Tada se prestala održavati i pustila da je kotač izbaci ukoso kroz otvorenu stranu poput kamena izbačenog iz praćke. Nije poletjela naslijepo, nego je, uzevši u obzir svoju veličinu, sletjela gdje je htjela: na malu klackalicu udaljenu metar i pol, na primjer, gdje se nastavila ljuljati s očitim zadovoljstvom. Na drugu sam zatvorenicu naišao unatrag mnogo godina u jednom biokemij- skom laboratoriju. Ona se također nalazila u „vjeveričjem kavezu“, no ovaj je put kavez bio zatvoren s obiju strana te ga je mali elektromotor održavao u stalnoj pola- ganoj vrtnji. Vjeverica je bila prisiljena hodati u kavezu kako je kotač ne bi povukao za sobom. U tom su se laboratoriju izvodili pokusi vezani uz probleme spavanja; pretpostavljam da su životinjici povremeno uzimali uzorke krvi kako bi proučili toksine izazvane dugotrajnom nesanicom. Vjeverica je bila iscrpljena; teško je pomicala nožice po toj beskonačnoj stazi i podsjećala me na galijote i na one koje u Kini prisiljavaju na hodanje unutar slič- nih kaveza dan za danom, kako bi izvukli vodu namijenjenu kanalima za navod- njavanje. U laboratoriju nije bilo nikoga; pritisnuo sam sklopku motora, kavez se zaustavio i vjeverica je istog trena zaspala. Stoga je možda moja krivnja to što se o spavanju i nesanici još uvijek tako malo zna. POMRČINA PROROKÂ Ovih se godina mnogo govori o nespokoju te se nespokoju posvećuju okrugli sto- lovi i skupovi. Nespokoj nesumnjivo postoji: no, skupni je to pojam koji se odnosi na različite fenomene i u svakoj ga zemlji ima u različitom omjeru. Crnohumorno bi bilo o nespokoju govoriti za mjesta u kojima se umire od gladi, žeđi, bolesti, rata; ograničimo se na zemlje koje bolje poznajemo, u kojima se „dobro živi“; posebice na Europu. Europljanin se danas ne plaši europskih, niti građanskih ratova; nije gladan, a ako se razboli, ne umire odbačen na ulici, nego mu pomažu, više ili manje uspješno. Djeca mu s priličnom vjerojatnošću dožive odraslu dob, živi bolje od svojih očeva i djedova, no ipak je nespokojan i tom nespokoju nadijeva razna imena. Pretežiti je razlog nespokoja – ili bi to trebao biti – strah od nuklearnoga rata. U takvom je to obliku nova situacija u ljudskoj povijesti: nikad se nije dogodilo, čak ni u dalekoj prošlosti, da jedna jedina nakana, jedan jedini pokret može dovesti do trenutačnog uništenja ljudskoga roda te, kroz koji tjedan, vjerojatnog nestanka svakog oblika