Nova Istra

52 NOVI PRIJEVODI Primo LEVI židovski, općenito vrlo siromašan, nisu činili baš profesionalni intelektualci, već vlasnici obrta i dućana, trgovci i seljaci. Takvomu je pritisku za obrazovanjem pridonosila i prinudna višejezičnost. Sve do Hitlerove pošasti i preko cijeloga širokog pojasa naseljenih zona bivše carske Rusije, odnosno od Poljske i Litve do Moldavije i Ukrajine, jedinstveni govorni jezik arhipelaga židovskih zajednica bio je jidiš, s ponekim otklonom u leksiku i izgovoru – Màme-lòshen , odmilja zvan„maminim jezikom“. No, kako je već spome- nuto, djecu bi se vrlo rano počelo podučavati „svete jezike“ – hebrejski i aramejski. Nadalje, neizbježni bi doticaji s okolnim stanovništvom obvezivali Židove, još od djetinjstva, na učenje i njihova jezika. Uz ostalo, sâm je jidiš, jezik koji opčinjava lingviste (i ne samo njih), u svojoj srži višestruk: na temeljima srednjovjekovnoga rajnskoga narječja, koje je već sadržava- lo posuđenice iz latinskoga i francuskoga, umetnuti su mnogi hebrejski i aramejski pojmovi koji su se često prostodušno sklanjali po njemačkomu (na primjer, od he- brejskoga ganàv , lopov, dobije se particip prošli gegànvet , ukraden) te priličan broj pojmova iz ruskoga, poljskoga, češkoga i drugih. Jezik je to lutalicâ koje je povijest nosila od zemlje do zemlje i koji je obilježen oznakama svake svoje postaje te njegova evolucija nije završena. Jidiš kojim su go- vorili istočni Židovi, iselivši se prošloga stoljeća u Sjedinjene Američke Države, nije izumro; štoviše, neprestano se obogaćuje engleskim pojmovima i tako se suočava s daljnjom evolucijom. Razmjerno tomu, najizražajniji i najteže zamjenjivi pojmovi iz jidiša ulaze „odozdo“: najprije u razne stručne žargone, potom u svakodnevni jezik. „Mamin jezik“ u biti je govorni (iako oplemenjen bogatom, ali zakašnjelom knji- ževnošću), što ga neizbježno čini promjenjivim i propusnim; njegova krajnja ukri- žanost poslužit će kao sredstvo mentalne gimnastike onima koji ga govore, kao i onima koji se trse razumjeti ga i iznaći mu korijene. Mislim da su ti kulturološki čimbenici odigrali ključnu ulogu u kratkom, ali snažnom procvatu judaizma aškenaskih Židova i općenito, u inače neobjašnjivu očuvanju židovskog naroda kroz tisućljeća nedaća, iseljavanja i preobrazbi. Dakako, postojale su i postoje druge poveznice: vjera, kolektivna memorija, za- jednička povijest, tradicija, zajednički progoni, izvana nametnuta izolacija. Jedan je protudokaz i činjenica da kada svi ti čimbenici kopne ili nestanu, s druge strane kopni i židovski identitet, a zajednice se osipaju. Dogodilo se tako u Weimarskoj Njemačkoj i tako se događa danas u Italiji. Možebitna je to cijena koju treba platiti za stvarno izjednačenje pravâ i za jed- nakost. Da je tako, bila bi to visoka cijena, i ne samo za Židove. Pogrom i rasipanje židovstva Istočne Europe nanijeli su nepopravljivu štetu cijelom čovječanstvu. Ono