Nova Istra

40 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Marko GREGUR Bio je oprezan jer dok joj je priznavao, osjetio je kajanje i nije ju bio spreman pustiti iz života, ali kad mu se nakon tri dana nije javila ni na jedan poziv, više to nije želio učiniti ni četvrtog. Bio je slobodan i spreman za nov život. Od starog ostao mu je samo Lajoš kojeg je poveo sa sobom u iznajmljeni stan, najviše zato jer su njegovi zbog povrijeđenosti rekli da se ne misle brinuti za njega. Lorena ga je željela, od prvog je dana vidjela da je Rajčićev miljenik i da će uspje- ti, pa je na svako pitanje nije li Lajoš divan odgovarala potvrdno. Kad su nakon godinu dana počeli živjeti zajedno, u većem stanu s dvorištem, bilo je kasno da mrzi pse. Strpila se do braka i počela prigovarati tek kad su počeli graditi kuću, tako da bude jasno kako ne želi psa unutra. „Sad će doći Šnajder. On okreće teške milijune na tim paprikama i trećerazred- nom paradajzu. Studentske menze, bolnice, sve.“ „Što ćemo mu onda mi?“, cinično je pitao Dinko. Bilo mu je dosta takvih tipova koji su najviše voljeli pričati o sebi i koji su ih uzi- mali za partnere kao iz neke samilosti, a zapravo su se sa svih dvadesetak noktiju grebali da ne propadnu. „Što ćemo, što ćemo!“, razmahao se Rajčić. „U posljednje vrijeme cviliš kao re- men na autu tvog starog!“ Ni nakon svih tih godina nije shvatio da ga je to odavno prestalo pogađati, čak suprotno – da se prestao sramiti neimaštine (uvjetno, jer živjeli su kao i toliki dru- gi) i da se počeo pred roditeljima sramiti novih prijatelja. A ako bi ga baš htio uvri- jediti podsjećanjem na to odakle ga je izvukao, trebao mu je reći da cvili kao Lajoš. Izvukao ga je gotovo preko noći. Nije morao ništa govoriti kad bi dolazio po njega, a da bi se osjećao loše. Dovoljan je bio izraz lica. Jednom se čak pravio da drži dah i da ne može razgovarati, zbog smrada stajskog gnojiva razbacanog po poljima. Napuhanih obraza mahnuo mu je da uđe.Ta mu se slika stalno vraća. I uvijek osjeti isti sram – najprije zbog kuće, staje i svinjca, a onda zbog toga što je samo šutio, umjesto da mu nešto kaže. Danas bi mu rekao da ta govna jede svaki put kad u usta stavi krumpir i kako povrće ne raste u najlonskim vrećicama. Ili bi ga pitao odakle je on dopuzao. Vani lete vrane. Ova stakla kobna su za njih. I za njega. Gleda u Rajčića i ne želi biti kao on. Više ne. Povući će se iz svega. Odmah. Urediti rodnu kuću i konačno kupiti konja. Oduvijek je maštao o tome da ima konja. Tata će biti sretan; više neće živjeti sam. Ako ga voli, Lorena će shvatiti koliko ga guše svi ti prazni ljudi i te pra- zne kuće pune svjetla. Ujutro će ići jahati. Povest će i Lajoša, koji će se motati konju oko nogu. Taj je pas nešto posebno! Onaj njegov pogled koji ga ponekad podsjeti na to odakle je i učini ga ponosnim. Iz obitelji koja je radila, a ne spletkarila. Svaki