Nova Istra

216 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Livija REŠKOVAC žito, Slavonija...) te prikladna godišnja doba – ljeto i jesen (bura, nevera, kiša, jesen, blato, vjetar, lišće...); treći je vezan uz jesen i početak zime (studen, imela, prosinac, smreke...); četvrti uz urbanu, socijalnu tematiku i sjećanja na djetinjstvo (molitva, glad, bakina soba, rodno selo...); peti prikazuje „uhvaćene“ najjednostavnije, svaki- dašnje, gotovo zen-trenutke i najuspjeliji je dio zbirke (kapljice kiše, dječakovo lice, ljetni pljusak...), dok zadnji (tematski) djeluje nekako razbacan i neusustavljen. Stil je jednostavan i minimalistički, pun pjesničkih slika, jednostavnih poredbi i ponekih zvučnih figura, riječi jasne, jezgrovite i funkcionalne, ton smiren. Formal- no gledano, pjesnikinja poštuje strogu formu 5-7-5 slogova raspoređenih u trima stihovima, a u velikoj se većini pjesama drži osnovnoga pravila dobroga haiku pje- sništva: pjesnička slika dojma, uhvaćenog trenutka koji daje nagovještaj i slutnju, bilježeći ono vječno u običnom, bez patetike i pretjerivanja: Na prozoru se Dan je zaspao Pšenično zrno niotkuda promatran na vrhovima breza s vrapcima se igra sunča trenutak Noć tiho raste izdržljivosti Neke se pjesme mogu usporediti i s uradcima haiku majstorâ: U jezero je Sred proljetne kiše palo cijelo nebo protječe Oblaci plaču velika rijeka. (Buson, 1716.-1783.) Dani su kraći Let lastavice – Na lastavičjem krilu slijedi tok rijeke Putuje jesen kao da pliva. (Saimaro) Pojedine su nalik na dječje pjesmice ili basne: Snjegović plače Idu zajedno Srce mu otopilo neoznačenim putom mlado proljeće Slamka i mrav. Neke se čine pomalo nedovršene ili nedovoljno uspjele: