Nova Istra

213 Livija REŠKOVAC KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI subjekt ironijski izruguje lažnim vjernicima i „stadu“ ( k oltaru će prvi prići obma- njivači i trgovci i to svake race ; stado bi da konačno zavlada a ne može samo sobom / obmanjuje se svetim grobom ), a zagovara osobno proživljeno i doživljeno vjerovanje kao jedino istinito ( uklanjaš se svjetini / sam si, odsutan; vješaš glazbu o sliku i od mili- jardu zvukova predeš onaj svoj ). Ironično se progovara o pjesnicima, kao subjektima taštine željnima slave ( i miće dolčiće svaki je sebi ispleo košaricu od govora ), ovisnosti o modernoj tehnologiji ( s računalnog zaslona ne silaziš no struje nestalo / nastala panika ), o razumu ( dok razum razara um nerazum ruši razume ), postavlja se pita- nje važnosti jezika ( siješ u vlastitu jeziku a sjaš tek u svojemu vidiku / svuda okolo je mrak ). Lirski subjekt zagovara povratak korijenima, rodnoj grudi, a pjesničke slike opisivanja zavičaja podsjećaju na Primjere Tonka Maroevića ( siješ ih u hodu dugim koracima po moru iza pradjedovske dr ȁ ge i plavet se odjednom zazlati ). Cijelim ovim ciklusom prevldava određeni panteizam ( Bog je i u rodama ). Četvrti dio zbirke U carstvu lišajeva i mahovina izrazito je simboličan, čak ale- goričan, jer lirski subjekt metaforikom lišaja objašnjava nemogućnost konačne i apsolutne spoznaje, čovjekovu prolaznost i nebitnost, kao i njegovo nesavršenstvo u odnosu spram tako jednostavnih, a savršenih prirodnih bića. Lišajevi su, biološki gledano, „kaos prirode“, dugo i sporo rastu, većinom u predjelima slabe vegetacije (kamen), preduvjet su nastanka bujne vegetacije i pokazatelji čistoće okoliša. Neki žive po nekoliko tisuća godina. Pjesniku predstavljaju pradjedovski stožer , obiteljsko gumno , pradjedov stećak – kamen vječnosti koji će sve nadvladati: lišajevi nadilaze svaki govor svako pismo svako ljudsko upinjanje da izradi umjetninu; šutnjom sve kažu te riječ nema što reći / i ne može; lišaj je svemir ne u malom nego u nesavladivom; po- grešno se gleda i tumači da lišajevi i mahovine ne dosežu ljudski razvitak i napredak / ne dosežeš ti njihov; ne nisi u ovome što si napisao / niti si umio razmnožiti se / ionako ćeš među lišajeve . U petome dijelu Cjelodnevni ciklus lirski subjekt prelazi s govora o transcenden- talnom na govor o običnom, tj. o hrvatskoj stvarnosti. Ton je gorak i sarkastičan, aludira se na Danteov Pakao , a instanca Boga slaba je, s epitetima: nezainteresiran, senilan, star, rastresen... Otvoreno se govori o hrvatskom poslijeratnom stanju gdje su izokrenute sve vrijednosti: tu studenti podučavaju profesore kako valja postupati; diljem cijele domovine slavi se predstava iz snova; banda iz pogane lokve po sebi meće i bezbožničko znakovlje i Kristovo raspeće; i riječi su potrošna roba; Vrag se popeo na zvonik izvjesio nov je cjenik za svaku izgovorenu riječ . Kritizira se društvo, politika, crkva, a izražava stav kako pjesnik treba reći istinu : suzbij svoj hir i dalje piši istinu / nitko je i nikad ne treba / istina je tek tvoja potreba . Šesta cjelina Bokeljski ciklus govori o poznatim ličnostima iz povijesti bokeljskih Hrvata, koju pjesnik želi sačuvati od zaborava, a također se problematizira od-