Nova Istra

212 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Livija REŠKOVAC isključuju sve ostale, svoj način mišljenja, pisanja i govora držeći najboljim ili čak jedino dobrim, a svako drugo uvjerenje i prosuđivanje, nastojanje i ostvarenje – osim vlastitoga – zabludom. Prvi dio, naslovljen kao i cjelina zbirke, tematizira život usko povezan sa smrću, što je već jasno iz samo naizgled paradoksalna naslova. Odnos život – smrt može se shvatiti i predreligijski, mitološki – u mitologiji, naime, smrt nekoga ili nečega uvijek predstavlja novo rođenje, svaki je kraj početak, sve je u vječnome ciklusu. Ov- dje se propitkuju pojmovi vremena ( od tada svako uvijek bilo je svako sad / a svako sad uvijek ), pripadnosti (svaka vam je pripadnost nastrana jer Bog i ti ste posvuda na svakoj ste strani ), mogućnosti spoznaje ( a znaš da ništa ne znaš ali sve slutiš ), ovoze- maljskog postojanja ( ali blažen si i obilno darivan / svaki dan je tvoj raj ), ontološki pojam roda ( rod ti je sve što jest ), osnovna egzistencijalna pitanja ( eto te od čega si / od svega , Kojetko kojekud vrluda ti išteš svoje kamo a nisi našao ni zašto pa čak ni kuda ), mogućnost spoznaje Boga ( nema ni spoznaje Boga / prema Njemu ti put odu- vijek pleteš od vlastita pruća ), života, smrti i iskona ( Sva tvoja dosadašnja pregnuća samo su puki pripravak za život sa svima u svemu; tamo gdje Svemogući te šalje i nema ljudskih želja koje se nazivlju zakonom / opet si u skladu s iskonom ). U drugome dijelu zbirke, naslovljenom Kad se sve sabere , lirski subjekt ispituje svijet oko sebe i traži točku uporišta, čvrst oslonac, u stvarnosti u kojoj imam pop i svećenik udebljali su se i kartaju / i švercaju duše posvuda po Balkanu , gdje su muškići ili muškice ženskići ili ženskinje muškinje ili ženskice, a župnik usijanim žarom sve više ubrzava molitvu, već ga čeka udovica . Traži se izlaz u rodnome kraju ( od primisli od straha gomile sklanjao se u zavičaj ), dogmi ( ti vapiš dogmatske udare možda bi spasio svijet ), naslijeđu ( nemaš ni pradjedove ni sinove ), onom opipljivom ( slutnja ti poljubac šalje u tvoje lažno izmjerljivo ). Tražeći izlaz, shvaća da su pitanja bezbrojna, a čovjek samo Sizif ( guraš sred pustinje uzbrdo napor po napor / o upitnik obješen stvor ) u potrazi za odgovorima ( jer ovo i nije igra ovo je sudbinsko pitanje ). Ipak, u pojedinim stihovima otkriva se Bog kao izlaz i utočište ( tad pronađeš onu špilju u kojoj Bog je svemoguć / tamo je zaklon moguć ; Bog ti utjehu nudi u zrakama s planine pa sve do mora / evo tvojega suzviježđa tvojega vječna izvora ). Tematska okosnica trećega dijela zbirke Rojevi pjesnika govori o stvaranju, ali i o njegovoj uskoj povezanosti s onim božanskim, sa zavičajem i modernom tehno- logijom te o mogućnosti i nemogućnosti samoga jezika i prenošenja misli pomoću riječi. Uočavamo intiman i neposredan odnos s Bogom koji s lirskim subjektom proživljava sasvim svakidašnje stvari, kao u pjesmama Nikole Šopa ili Jozefine Da- utbegović. Isus večera s njim, zajedno se smiju ( s Isusom si sinoć večerao; oba ste se nasmiješili / ali to nitko nije zapisao ), a Gospa priča s njegovom majkom ( smješka se u tvojemu vidiku lijepa mlada i vitka pita mamu kako si ). Na više se mjesta lirski