Nova Istra

210 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Božidar ALAJBEGOVIĆ neodvojivim dijelovima naših života i naše zbilje. A fragmentarna struktura teksta koja rezultira namjernom nezaokruženošću, nezavršenošću, ali zapravo i nezavršivošću rukopisa, u vezi je s problematizacijom zla, kao temeljnim elementom svake autoričine proze; zla koje je nezaustavljivo, koje nije neka kompaktna sila, već se također javlja fragmentarno – sad ovdje, sad ondje, pa opet ovdje, pri čemu je ovo „sad“ ono vječno „sad“, a „ovdje“ označava „ov- dje“ cijeloga svijeta – dakle, zlo kao sveprisutnost u različitim (fragmentarnim) pojavnim oblicima i apsolutno svugdje, diljem svijeta i uvijek, kako nekad i sad, tako i sutra. Svjesna toga, autorica je u romanu EEG oštrija nego ikad jer je gru- bost jedino učinkovito sredstvo protiv licemjerja, a upravo zgađenost društvenim licemjerjem i borba protiv njega u srži je njezine proze. No, unatoč razumljivoj, dobrodošloj i opravdanoj grubosti, roman je prepun lirskih, intimističkih pasaža te vrlo nježnih, melankoličnih dionica i sjetom oplahnutih i dirljivih razmišlja- nja njezina Andreasa Bana koji, osim što katalogizira nesretne ljudske sudbine i kritički bičuje brojna uočena deevolucijska obilježja suvremena društva, također propituje svoj životni put,„pegla svoju mladost“, prisjeća se, sanja, ljuti se, tuguje... Poput prethodnih knjiga Daše Drndić, roman EEG snažna je, stilistički virtu- ozna, strastvena, oštra, beskompromisna i, prije svega, jako važna knjiga – hrabro postavlja pitanja, podsjeća i upozorava. Božidar Alajbegović, Rijeka