Nova Istra

208 KNJIŽEVNOŠĆU PROTIV DRUŠTVENOGA LICEMJERJA Daša DRNDIĆ: EEG , Fraktura, Zaprešić, 2016., 416 str. EEG , novi roman Daše Drndić, svojevrstan je nastavak njezina prethodnog romana Bel- ladonna . U romanu pratimo daljnje posrta- nje u životu umirovljenoga psihologa Andre- asa Bana, nakon njegova neuspješnog poku- šaja samoubojstva otrovom biljke iz naslova spomenute prethodne autoričine knjige. An- dreas Ban, kao i svaki ostarjeli intelektualac, ponajviše živi u svojoj glavi; svakodnevica mu je ispunjena neprestanim razmišljanjem i opservacijama te, više negoli u sadašnjosti, boravi u svojim sjećanjima, uspomenama, prošlosti. Stanje njegove svijesti uglav- nom je obilježeno gorčinom, razočaranjem, nezadovoljstvom, što ga čini tipičnim junakom egzistencijalističke proze, a koju, uz misaonost, polemičnost i poticajnost, redovito krasi i inteligentan, na cinizmu temeljen oštar humor, što ni ovdje nije izo- stalo. Izrazito analitičan, Andreas Ban uočava nesavršenosti društva s kojima se ne može, niti se želi pomiriti, a meandrirajući između sadašnjosti i prošlosti, autorica mračne dionice o Holokaustu i staljinističkim zločinima prekida pripovjedačevim autorefleksijama punima crnohumorne i cinične duhovitosti te sarkazmom zači- njenim kritičkim bičevanjem mnogočega, što joj je danas u svijetu, Europi (ali i u Rijeci u kojoj junak živi) odvratno. Junakov se um pritom najčešće spotiče o problematiku kolaboracionizma, ljud- ske bešćutnosti i čovjekove sklonosti oportunističkome podilaženju autoritetima iz vlastite koristi, ne prezajući pritom uništiti drugoga, ako to može posljedovati osobnim probitkom ili bilo kakvim oblikom vlastite dobrobiti. S tim u vezi va- lja reći da iz romana, primjerice, možemo puno saznati o povijesti šaha, naročito onoga ruskog, kroz primjere brojnih nečasnih, kukavičkih i zločinačkih postupanja mnogih među ruskim šahistima, koji su, vođeni narcizmom, taštinom i koristo- ljubljem, bespoštedno uništavali i u smrt slali svoje sunarodnjake među pokloni- cima crno-bijele ploče, i to nekim čudom redovito one od kojih su u toj igri bili inferiorniji. Na svoj već prokušan i zapravo usavršen način Daša Drndić i ovdje romanu ma- estralno kombinira egzistencijalističku i dokumentarističku prozu, u nastojanju da