Nova Istra

169 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA protiv, podrazumijeva sustav ili dispozi- tiv životinjsko-ljudskih načina kojim se ono prošlo ponavlja u sadašnjosti. Sje- ćanju se time podaruje drugo i drukčije značenje od pukoga podražaja, nagona i veze s izvanjskim događajima u svije- tu. Umjesto podražaja kao uvjetovane reakcije, čovjek odgovara bezuvjetno na etičko-političke poruke i zahtjeve. Što je za slona, primjerice, mogućnost pamće- nja odnosi se na niz kognitivnih rezova s kojima ova životinja može sačuvati sjećanje na neki traumatičan događaj mnogo duže i od tzv. ljudi zlopamtila. Čovjek se služi kulturnim tehnikama od pisma do medijalne ovjekovječenosti u arhivima, muzejima, informacijskim datotekama da bi mogao uopće komunicirati s drugim ljudima. Zatvorenost je, dakle, samo druga strana otvorenosti povijesti u stanju jaza svjetova.Možemo to imenovati stanjem početne nemogućnosti kretanja izvan okvira ljudske beskonačnosti. Tek kada u igru susreta i suočenja ulazi „Treći“, bio to metafizički shvaćen Bog, matrica, mreža, dispozitiv, struktura odnosa, slika- pojam onoga što omogućuje pogledu dvoga da se međusobno vide i da u tom viđe- nju nastaje događaj susreta svjetova, može se uistinu govoriti o povijesti. Sjetimo se da nastanak onoga „novoga“ Kierkegaard u spisu Ponavljanje opisuje kao razliku između grčkog shvaćanja sjećanja ( anamnesis ) i modernoga shvaćanja egzistencijal- ne vjere subjekta. 4 Ponavljanje je, kako to izvodi Gilles Deleuze u svojoj ontologiji postajanja, ništa drugo negoli mogućnost beskonačnoga stvaranja novih svjetova. 5 Sjećanje nas prizemljuje uz prošlost (bitka). A ponavljanje nas neprestano suočava s budućnošću promjene. U obama slučajevima riječ je o pojmu vječnosti. No, dok je prvi pasivna sinteza vremena, potonji pripada aktivnoj sintezi. Što je iz svega rečenoga odlučno za odnos čovjeka i životinje? Ono „treće“, bez obzira na to bio to Bog, slika-pojam ili dispozitiv odnosa s one strane razlike ljudskoga i neljudskoga. Ovo „treće“ se još naziva nečim što pripada onome „umjetnome“. Grci su ga mislili u vezi s poiesis i tehne kao hibris . Svođenje neljudskoga na stroj ne znači, međutim, da govor upućuje na organsko-mehaničku„prirodu“. I životinje su strojevi duševnih 4 Sören Kierkegaard,„Repetition“, u: Howard V. Hong – Edna H. Hong (ur.), The Essential Kier- kegaard , Princeton University Press, Princeton – New Jersey, 2000., str. 103. 5 Gilles Deleuze, Difference and Repetition , Columbia University Press, New York, 1994. Jacques Derrida (1930. - 2004.)