Nova Istra

163 Darija ŽILIĆ ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN psihoanalizu te rodnu teoriju nastojala sam govoriti upravo o hrvatskim pjesniki- njama, o pjesničkim opusima koji su ostali sa strane, zanemareni. Bila sam stoga sretna što sam prikupljenu građu o autopoetikama mogla poslati Ani Božičević. Nakon tri godine, dakle 2011., u izdanju Chainlinksa (Oakland/Philadelphia) po- javilo se jedinstveno izdanje A megaphone: some enactments, some numbers and some essays about the continued usefulnes of crotchles-pants-and-a machine-gun feminism (Megafon: neka ozakonjenja, brojevi i eseji o stalnoj korisnosti bojovnoga femi- nizma). Urednice su toga izdanja ugledne teoretičarke Juliana Spahr i Stephanie Young. U toj knjizi daje se glas pjesnikinjama iz čitavog svijeta, od Latinske Ame- rike do jugoistočne Europe i Azije. Naslov knjige aludira na skupinu pjesnikinja iz Meksika. Riječ je o Poetas de Magafono (Pjesnikinje na megafonu), skupini au- torica koje poeziju doživljavaju i kao kolektivan rad. U Mexico Cityju, u jednome kafiću, tjednom se organiziraju čitanja poezije. Autorice čitaju stihove, i to preko megafona. Megafon je metafora vidljivosti, zvuka, stiha i aktivizma, okupljanja... Između ostaloga, uvršteni su autopoetički tekstovi: Asje Bakić, Aide Bagić, Vesne Bige, Sanje Pilić, Elfride Matuč Mahulje... I moj intervju u kojem posebno govorim o poeziji Vesne Parun. Na kraju nalazimo opširnu bibliografiju te imensko kazalo. U kazalu je ime jedne od najvećih hrvatskih poetesa, ime Vesne Parun. Godine 2013. sudjelovala sam u New Yorku, na Sveučilištu CUNY, Center for the Humanities, u raspravi o prevođenju. Tom prilikom govorila sam ponovno o Vesni Parun, o njezinoj lirici i satiri, o žudnjama, mediteranizmu, tijelu i o intertek- stualnosti. Između ostaloga, govorila sam kratko i o njezinoj autobiografskoj knjizi: „O Vesni Parun i njezinoj poeziji napisano je mnogo prigodničarskih tekstova, no sustavnog istraživanja njezina književnog rada zapravo nema. Tako pjesnikinja u predgovoru knjige Ja koja imam nevinije ruke – asinkroni odabir, odabrala i za ti- sak priredilaVesna Parun, Naklada Zoro, Zagreb-Sarajevo, 10/2009. – ističe kako se prihvatila odabira iz vlastita stvaralaštva upravo iz tog razloga. U ovome pregle- du, koji je autorica označila kao asinkroni, ipak se može jasno uočiti kontinuitet njezina književnog rada, u kojemu je ‘od nastanka prve mladenačke do posljednje staračke pjesme proteklo sedamdeset godina’. Pregled započinje izborom pjesama iz zbirke Zore i vihori (1947.), a u bilješci je podatak o ideološkom napadu na tu prvu zbirku. Parunova se opravdano pita ‒ ‘(...) a gdje li su naši simpoziji, rasprave, politički komentari o tome sramotnom kulturnom fenomenu?’. Tobožnji kritičar, a zapravo pamfletist Marin Franičević, koji ju je optužio za podrivanje socijalističkog sistema, samo se uspinjao na društvenoj ljestvici. No, nije on jedini moćnik kojeg Parunova spominje. U brojnim bilješkama, koje su posebnost ove knjige, nalazimo slikovit prikaz ne samo književnog života, već i sliku vremena, društveni kontekst, ali i reminiscencije na vlastitu mladost, zapise o čežnji, o traganju‘za blizinom’. U toj