Nova Istra

162 Darija ŽILIĆ, Zagreb BILJEŠKA O ČITANJU VESNE PARUN U SAD-u Prije osam godina sa mnom je kontaktirala pjesnikinja i doktorandica književnosti iz New Yorka, Ana Božičević, koja je kao vrlo mlada djevojka 1997. godine otišla živjeti u SAD. Naime, njena majka, ugledna hrvatska filozofkinja Vanda Božičević, bila je dobitnica Humboldtove nagrade, a u New York je tada povela maloljetnu kćer, koja je potom ondje ostala. Božičevićeva je postala ugledna pjesnikinja, ak- tivistica, a za pjesnički rad već je dobila nekoliko nagrada. Autorica je nekoliko chapbooks („brošura), npr. Morning News ( Jutarnje vijesti, 2006.), Document (Do- kument, 2007.). Njezina prva zbirka poezije Stars of the Night Commute (Zamjena noćnih zvijezda, 2009.) bila je u završnici za uglednu književnu nagradu„Lambda“, a za drugu knjigu poezije Rise in the Fall (Rast u propast, 2013.) Božičevićeva je dobila upravo tu nagradu. Ana Božičević radi za američki Pen centar i za Center for the Humanities... (Centar za humanističke znanosti), CUNY. Također koor- dinira Stain of Poetry (Boje poezije) , čitanja poezije u Brooklynu, NewYork. Njezin znanstveni interes vezan je upravo uz feminističku kritiku i pjesništvo žena. Poseb- no se bavila poezijom američkih pjesnikinja i aktivistica kao što su Audre Lorde i Adrienne Rich. Dakle, prije osam godina pokrenula je istraživanje o hrvatskim pje- snikinjama. Uputila je upit na adrese hrvatskih autorica, koji se odnosio na njihovu autopoetiku i položaj pjesnikinje u društvu. Upravo tada radila sam na vrlo sličnoj temi za časopis Tema , koji objavljuje zagrebački Centar za knjigu. Svoje eseje ili kratke priče poslale su mi brojne autorice, kao što su Elfrida Matuč Mahulja, Aida Bagić, Olja Savičević Ivančević, Barbara Plejić, Sanja Pilić, Asja Bakić itd. U uvod- nom tekstu posebno sam se referirala na opus Vesne Parun. Prije osam godina objavljena je moja knjiga feminističke kritike Pisati mlijekom , u kojoj sam se bavila hrvatskom ženskom poezijom, posebno tematiziravši pro- blematiku tijela i potiskivanje žudnje. U kritici u kojoj povezujem antropologiju i