Nova Istra

132 ŽIVOT I DJELO VESNE PARUN Jakša FIAMENGO povremeno nije imala ni struje ni vode, i u Bugar- skoj gdje se udala i razve- la, proživjela pet godina... No, nije naprosto imala dlake na jeziku, ni kad je u pitanju bio javni i njezin privatni život. Zapisala je, između ostalog: „Mladost moja bila je otvorena pe- ćina nad morem.“ Borila se za razumijevanje među ljudima. Jer, i to Vesna za- pisa: „...čovjek kad presta- ne voljeti drugoga čovjeka, od stida i pomutnje on ne zna što bi, i bježeći sve dalje od njega, ugnijezdi u svom srcu njegovu tugu...“ Ipak, i u tim trenucima, kad joj nije preostalo ništa drugo, znala je zatreperiti nježnošću, onom koja joj je toliko značila u djetinj- stvu i burnijim mladim danima, ali i kasnijim zrelijim danima. Iza njezina odlaska onamo odakle se ne vraćamo ostao mi je niz sjećanja; uvijek ih obnovim kad stanem pred njezin grob u Grohotama tijekom Danâ Vesne Parun , koje marljivi otočani ustrajno organiziraju, počašćeni što su veliku pjesnikinju trajno„ugostili“ u svojoj sredini. No, iznad svega ostala je njezina poezija, koja i sada fascinira bogatstvom jezika, topline i, osobito, zanosa, što je unatoč svemu prožimao njezin život, u kojem kao da su životni i lirski nemiri bili nedjeljivi.