Nova Istra

81 Mirjana BULJAN, Zagreb CADILLAC Imao je tek dvanaest godina kad je odlučio otići u Ameriku. Nikada neće zaboraviti dan kad su mu u ruke pale dvije stranice odbačenog časopisa, valjda ih je donijela majka s nekom robom koju je u njih zamotala na tržnici u gradu. Nije se više sjećao, a i tko bi, je li bio talijanski „Oggi“ ili američki „Time“, a nije to ni važno. No ipak, taj trenutak odigrao je u njegovu životu najvažniju sudbinsku ulogu. Pošto je raširio i dlanovima izravnao papir, ugledao je auto snova, ružičasti cadil- lac s otvorenim krovom i sjedalima presvučenima bijelom kožom. Bio je čarobne vilinske ljepote i pripadao je..., kome drugome do Elvisu Presleyju, kingu, nenad- mašnom kralju roka, bijelom princu iz nedostižne zvjezdane glazbene bajke. Osip Mužić je stranicu sa slikom presavio i pažljivo uvukao u staru duhankesu od kozje kože koju mu je ostavio pokojni nono na samrtnoj postelji. Znao je da je na tomu mjestu sigurna, jer ju je čuvao u obiteljskoj svetinji koju su svi muški članovi obitelji žarko željeli, a koja je pukim čudom i valjda zahvaljujući djedovoj velikoj ljubavi dopala upravo njemu, Osipu, dječaku koji još nije ni propušio. Osipov mlađi brat Mikula nije mogao odoljeti znatiželji i, iskoristivši prvom pri- likom Osipovu nepažnju, otvorio kesu. Začuđen je izvukao list oslikanog papira. Kako pritom nije nastala nikakva šteta, Osip ga nije istukao već mu je bez srdžbe objasnio: – Evo, vidiš, takav ću auto kupiti. Otići ću u Ameriku i neću se vratiti dok ne zaradim dovoljno novca za isti takav. Pogledaj ga! To je morski pas od auta! Zamisli da je tu i da sada krene! Prolazio bi pred tvojim očima cijeli sat prije no što bi mu dočekao kraj... Eto, s takvim ću se autom vratiti iz Amerike i svaki ću se dan voziti pred brod od sela do rive. Mikula mu se posprdno nasmijao. T ȁ živjeli su na kraju svijeta, na posljednjem