Nova Istra

75 Maja JAKOVLJEVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST * * * Čuješ li kako praznina šeće tromo Po mjestima gdje nekoć nam se susretahu oči Prepune čeznuća? Čuješ li kako si proljeće zgušnjava krošnje brzo Kao da želi zadiviti ljudsku glupost, I kako starac čita novine naglas u automobilu Koji more šamara ljutito? Ja čujem, Dok šećem gradom smušeno i tromo, Poput one praznine, Kako prolazi vrijeme. Kako prolazi surovo. I čujem smijeh kako vrišti ulicama grada Glasovima dječaka koji skejtaju i ne mare, Glasovima žena koje gase posljednje cigarete I glasovima staraca koji žele zaustaviti trenutak. A ti pričaš da ne čuješ besmislice, Ti želiš preskočiti trenutak I odbijaš priznati da proljeće miriše na tebe. Mada, Znam da čuješ kako praznina šeće tromo Po mjestima gdje nekoć nam se susretahu oči Prepune čeznuća.