Nova Istra

72 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Maja JAKOVLJEVIĆ * * * Raste li topola ispred zgrade Koja, kako dani idu, Poput zmije odbacuje staru kožu; Ili to samo nebo polako skida Svoju sivu kabanicu, Nije važno. Vrijeme i dalje prolazi I ne možeš ga uhvatiti ni za dan Ni za godišnje doba. Makar ni to ne odiše nekom svježinom. Barem ne dok samo stojiš I promatraš Kako raste topola ispred zgrade Ili kako oblaci putuju U noći sivog ljetnog dana.