Nova Istra

71 Maja JAKOVLJEVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST * * * Duguješ mi pola srca, Ali o tome šutim I kad dan usne Da mi pognute misli Slučajno ne zaurlaju kada ne bi smjele. Pa možda i jedan milimetar više od pola Za sve vješto odglumljene tlapnje. Duguješ mi pola srca, Mada ga ne bih uzela Iz tvojih ruku Sve i da ga imam kome dati. Tamo je gdje jest. Tko bi znao gdje! Onako luckasto nije mi ni trebalo. Duguješ mi smjer, stvarnost i san, Boje, bol, buđenje I malo mladosti. Cijelu istinu i pola srca. Ali o tome šutim I kad dan usne, I kad osjećam tornado iznutra, I kad iščezneš.