Nova Istra

69 Maja JAKOVLJEVIĆ, Pula PJESME * * * On je kao vjetar. Ima ruke prozirnije od daha I nestaje kada sunce zasja, Brzinom svjetlosti on se gubi I miluje krošnjata stabla, List po list dodiruje I poklanja ga meni umjesto cvijeća. U jesen. Umjesto sunca. Kada moja utroba podrhtava, Kada je potres i sve poskakuje oko mene, On ostaje netaknut svim što gori, Svim što se ledi I svim što gromoglasno zaziva njegovo ime. Njegovo ime ostaje netaknuto