Nova Istra

68 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Mladen JURČIĆ sao, a s njim i neizbježnost koju su nekoć posjedovali. Ponekad mi se čini da su te stvari na tajanstven, neprimjetan način držale svijet, a kad su naglo izgubile smisao ništa ga drugo nije zadobilo, pa je sve postalo besmisleno, izgubljeno i nepotrebno, kao da se lagano, ali neumoljivo poremetila duboko skrivena, temeljna ravnoteža, pa se u cijeli svijet zauvijek uvuklo beznađe. No, možda je moj osjećaj potpuno subjektivan, možda u mojim godinama već gubimo smisao za smisao, osjećaj za osjećaj, možda je viđenje prividne smislenosti svojstveno samo mladim, neiskusnim i zato žarkim i poduzetnim osobama. U trenutcima potištenosti i propitkivanja čini mi se da je i sam taj muzej s dubo- kim ljepotama uzaludnosti zapravo posve uzaludan, a i ja u njemu, jer moj samotni posao ravan je potpunoj ništavnosti. Što dublje, nadahnutije i stvarnije uranjam u te slike, kipove i simbole, osjećam se sve nestvarnijim, nepripadnijim bilo čemu. Svje- stan sam da više neću dobiti posao na kojemu ću biti imalo koristan, ispunjen, jer posve su me pregazili – vrijeme, praznina, i uzaludnost najžarkijih pregnuća, pa i sam, sa svojim naklonostima, vjernostima i nadama postajem jedan od okamenje- nih, mrtvih izložaka... Ali za mjesto u ovomu muzeju nisam ni izdaleka dovoljno značajan.