Nova Istra

65 Mladen JURČIĆ, Zagreb MUZEJ UZALUDNOSTI Kad sam u iznimno lošemu životnomu razdoblju izgubio posao, a onda i nekoliko prilika za novi početak, pa sam se našao na rubu očaja i istinske neimaštine, srećom sam sreo prijatelja kojega dugo nisam vidio, pa mi je rekao da zna gdje traže za- poslenika za namještenje koje je tako neobično da za njega nema mnogo kandidata, a posve odgovara mojim kvalifikacijama. I tako sam se, barem na neko, spasonosno vrijeme našao u sigurnosti zabačenoga muzeja u kojemu sam postao kustos, a ujedno i čuvar. Isprva sam se pribojavao, jer bilo je vrlo malo sigurnosnih uređaja, kao da su se ustručavali trošiti na njih, pa mi noću nije bilo ugodno i posebno sam pazio, jer muzej je bio na zabačenu mjestu, a iza njega sablasno se uzdizala velika, napuštena i sad već ruševna tvornica, no onda sam shvatio kako je malo vjerojatno da ću ovdje naletjeti na pohlepnoga provalnika i da uređaje nisu postavili zato što vjerojatno nisu smatrali da je potrebno. I danju je bilo vrlo malo posjetitelja, a tko bi noću uopće pokušavao ukrasti izloške, iako su se neki činili vrlo vrijednima, ali – bio je to muzej uzaludnosti. Mogli ste tu istodobno vidjeti neke od naljepših tvorevina iz povijesti ljudskoga duha, najsloženijih i najistančanijih dovijanja ljudske nutrine, ali danas (a možda već i u vrijeme nastanka) posve beskorisnih, kao što je možda nekorisna i sama ta naša „duboka“ nutrina, jer naljepše stvari, ideje i domišljanja koje je čovjek u sta- nju zamisliti, izmisliti, stvoriti strastno i beskompromisno prigrliti, danas smatraju zastarjelim uzaludnostima, zastranjenjima u za naše vrijeme najvažnijemu, jedino bitnomu praktičnomu, probitačnomu smislu. No, unatoč blago rečeno slabe posjećenosti, koja mi je isprva bila vrlo neugodna,