Nova Istra

58 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Franjo NAGULOV NEŠTO KAO HUMOR Doveden pred gotov čin, nisam mogao drugo već pogledati ih u sam epicentar prijezira te mirno saslušati pitanje: Što ustvari hoćeš? Što, ustvari, hoću? Posao i dalje imam, u Privlaci koja je kroz desetljeće forsirane identifikacije postala manje tuđa nego Vinkovci što zaudaraju po lažnim građanskim inicijativama i neuvjerljivom prkosu namijenjenom isključivo internoj uporabi. Vozim se autom naslijeđenim od ljudi koji su me za dvadeset i peti rođendan prestali odgajati tiho pretpostavivši da ću skončati kao propalica. Džeparac mi je katkad dovoljan za subotnji izlazak u Čvor, bistro s najboljom kuhinjom po cijeni od tridesetak kuna. Sa ženama, pak, i dalje komuniciram (iako ih mrzim recipročno, dakle nepodnošljivo). S dečkima periodično pijem razgovarajući o kovalentnim vezama hrabrosti i sutrašnjice. Što ustvari hoću? Da nazovem malu Luciju kojoj su nedavno izrasle sasvim pristojne sise i da joj priopćim kako od svih žena jedino nju mogu ne mrziti? Usput bih joj poklonio svoju drugu knjigu u kojoj sam njezine sestre slavio posve deskriptivno – kao Sunčev disk pod kojim se pernato Nebo doimalo kao razuzdana Glorija.