Nova Istra

51 Tomislav KOVAČEVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Zadnji je tren da ovo lice... Zadnji je tren da ovo lice pažljivo odložim u brušeni kristal i sa svih ga strana obložim zimskim oblačjem bliskim prijateljima i narogušenim morem više nemam što poduzeti nemam što ni odgoditi govore mi kako nema prikladnije nagrade od kazne dok mi prestrašena usta izgovaraju suludosti o otisku preleta leptira u glini lopoči hlade rijeku zelenim šeširima šuškajući o meni sve najbolje u nadi da ću ih uzeti pod svoje u grubom vremenu koje iza ugla strpljivo čeka svoj trenutak začudo samo pijanci preko rubova čaša unaprijed odobravaju poteze koje nisam spreman odigrati magleno vjerujući kako nigdje nema toliko zdravlja koliko ga ima u smrti ...stvarno nema nikakve razlike između prehlađene zvijezde i ptičadi na rubu gnijezda u olujnoj noći...