Nova Istra

47 Tomislav KOVAČEVIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Sakupljam komadiće ogledala... Sakupljam komadiće ogledala koje je zapamtilo tvoju haljinu prije odlaska u tajnu lažni nas tragovi dovode na prava mjesta dok blistavi oblaci pomlađuju ulje u plodu starodnevne masline mrvi se more o zidine razgrčući nepažnjom prosute riječi zvuci klarineta urezuju brazde u olupine otoka u krik galeba i ljepušnu kosu lavande dok se na prisojima ljeta grči lozje bez predrasuda primam savjete od otrgnutih latica sveprisutnih ivančica i endemske velebitske degenije o korištenju izobilja unutar suhozida sna miruju nabori škrtih riječi ispod očiju javnosti i iza odškrinutih vrata ormara nema upotrebljivih uputa o snalaženju u krajoliku i sve je teže stići posljednji i ostati nenagrađen mravi užurbano vuku vlati trave i odbačene ogriske jabuka kako bi nahranili mnogobrojno potomstvo a cvrčci bezbrižno gude nadolazeću jesen i bezrazložno računaju na poznatu basnu dok crvotočne motike marno zgrću posnu crljenicu predvečerja računajući da će im jutro pjevom ptica izdašno nagraditi uloženi trud ...uzimam lijek razorniji od bolesti dok se lošim prorocima obistinjuju predviđanja...