Nova Istra

41 Slavko JENDRIČKO SUVREMENA KNJIŽEVNOST REZALICE Od dugog čekanja zapao sam Na sporednom kolosijeku Teretni vlakovi nemaju prednost Preživio sam rat u polumraku Ne prevozeći pšenicu do mlinova Cijelo vrijeme slušao sam Kotrljanje velikih kamiona Koji su me uspjeli zamijeniti Nikome potreban hrđam I počinjem razmišljati O tamo nekom rezalištu Mogla bi to svakako biti i neka Bolnička dvorana Ispunjena bijelom tišinom za ljude Prije puta na brdašce otpada Sve nas dotrajale i suvišne Na isti način režu oštre rezalice Ne znajući ni jednu Nepotrebnu Filozofsku definiciju Sve one od željeznog doba rade Prostor za zasluženu Nadolazeću sreću budućih naraštaja.