Nova Istra

371 Samanta PARONIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI na Jerkovića, u kojemu raspravlja o graditeljskomu nasljeđu urbaniziranih i rurali- ziranih elemenata, koji svjedoče o obrisima sredozemne i kontinentalne tradicije. Graditeljski oblici bili su uvjetovani mogućnostima zanata pučkih majstora, koji su tehnike preuzimali od svojih predaka, a ovisili su i o društveno-ekonomskim čimbenicima i zemljopisnome položaju, pri čemu se ističe važnost klimatskih uvjeta i dostupnosti građevinskoga materijala. Tradicionalne kuće vuku podrijetlo iz sred- njovjekovne arhitekture, što je osobito vidljivo u primjeni tehnike suhozidne grad- nje, a daljnji se razvitak odvijao stvaranjem pravilnih stambenih nizova i izgradnjom komunalne infrastrukture. Sakralna arhitektura ukazuje na prodiranje kontinental- noga utjecaja, a među najstarijim sačuvanim primjerima romaničkih jednobrodnih crkava nalazi se ona posvećena sv. Jeronimu u Humu te crkva sv. Marije Magdalene kao sastavni dio kaštela Pietrapelosa. Važan segment srednjovjekovnoga života jesu urbani prostori i elementi, poput ulaznih vrata u pojedina mjesta, ili pak kamena popločenja ulica, čija je tradicija najbolje uočljiva u Humu. Kako autor ističe u za- ključku, bez takvih bi elemenata teško bilo zamisliti identitet humanizacije krajoli- ka, koji se očuvao na području Buzeštine. Posljednji prilog u ovoj cjelini pisan je iz pera Mateje Jerman, a donosi pregled vrijednih liturgijskih predmeta od plemenitih metala, nastalih u mletačkim radio- nicama tijekom XVI. i XVII. stoljeća, kojima je opremljena župna crkva Marijina Uznesenja u Buzetu. Izgrađena je 1784. na temeljima gotičke građevine, a zahvalju- jući kolegiju dvanaestorice, koji je osnovan radi bolje organizacije njezine izgradnje, sačuvani su liturgijsko ruho i srebrnina iz starije crkve. Znatnu količinu dragocjenih predmeta zamijetio je Agostino Valier prilikom apostolske vizitacije župne crkve 1580., a sredinom idućega stoljeća bogatu crkvenu riznicu zatječe i novigradski bis- kup Tommasini. Prvi sustavan pregled liturgijskih predmeta, koji se čuvaju u istar- skim sakralnim objektima, objavila je Mirjana Peršić (1978.), naglasivši važnost visećega svijećnjaka s imenom naručitelja Marca Antonija Grimanija, kao i ophod- noga križa, koji pokazuje sličnost s onima nastalima u radionicama venecijanskih zlatara. Iz crkvene riznice svakako treba izdvojiti ciborij, u kojemu su se čuvale hos- tije namijenjene bolesnicima prilikom dodjeljivanja posljednjega pomazanja, a oso- bito je značajna pax pločica iz prve polovine XVII. stoljeća, koja se zbog urezanoga grba dovodi u vezu s rašporskim kapetanima Marc’Antonijem i Nicolòom Erizzom. Naposljetku, istaknuto mjesto među liturgijskom opremom svakako zauzima kalež s utisnutim žigovima Mletačke Republike i zlatarske radionice Orso, čijim je naru- čiteljem bio još jedan rašporski kapetan – Pietro Emo. U drugome dijelu zbornika, naslovljenom„Iz našeg kraja“, prilozi su troje autora. Nadija Disiot iznijela je detalje iz prošlosti Opatije – mjesta smještenoga u dolini rječice Bračane u podnožju Pietrapelose. Saša Nikolić predstavio je glazbenu zbirku