Nova Istra

37 Slavko JENDRIČKO SUVREMENA KNJIŽEVNOST SAMOOPTUŽBA Nezadovoljan prosvjećenjem koje sam noćas uživao u snu suočen sa stvarnošću iz koje zakoračivši na ulicu ne mogu izaći u svojoj buntovničkoj maniri upitao sam čiji je ovo grad nisam zapravo bio ni svjestan svog zvjerskog glasa od kojeg su s obrva plahih prolaznica popadala mlada gnijezda sjenica premda plahovite poput sitnih ptica takve poput mene one bi smjesta trebale prijaviti policiji Gledam ih sumnjičavo s ponešto prezira nezadovoljan primjećujući kako se polako smiruju i počinju brižljivo skupljati perje koje vjetar nije odnio Ne mogavši otrpjeti njihovu poniznost razdirući grlo zavapio sam u nebo vi doista niste dorasle ovom svijetu.